Biljna ulja, macerati, maslaci, voskovi

• Home
• Eterična ulja
• Fito & Aromaterapija
• Aromakozmetika
• Kontakt
• Forum
• Gdje kupiti?
• Shop

Aromaterapija

Aromaterapija, dio fitoterapije, kontrolirano je korištenje eteričnih ulja u svrhu očuvanja zdravlja te liječenja i prevencije bolesti, na svim razinama čovjekovog postojanja. Eterična ulja, premda ih nazivamo uljima, smjese su hlapivih, biološki aktivnih spojeva dobivenih iz biljaka destilacijom ili tiještenjem...

Više: AROMATERAPIJA

Shea maslac

Shea maslac je zbog svojeg sastava nezamjenjiv u svakodnevnoj njezi kože. Sadrži velike količine nezasićenih masnih kiselina (između 7 i 12%), vitamine A i E, te visok sadržaj proteina i minerala. Naročito je učinkovit kod regeneracije stanica kože i za njegu starije i naborane kože (antiaging efekt).

Više: SHEA MASLAC

 

Posjetite:

Web Shop

Napomena prije čitanja:

Dakle, tekst je ooooooooooogroman, ali ga se isplati pročitati od prve do zadnje riječi :).

Opisi djelovanja pojedinih ulja, macerata, maslaca i voskova nalaze se nešto niže, nakon uvodnog dijela (kako, što, zašto).

GDJE SVE TO KUPITI?

Gotovo sva biljna ulja možete kupiti:

A) online putem Web Shopa ili

B) u trgovini na adresi A. Bauera 16, Zagreb

 

Lipidi

Biljna ulja, maslaci i voskovi pripadaju velikoj skupini spojeva koje nazivamo lipidi. Kemijski, u skupinu lipida (“masnih tvari”) ubrajamo cijeli niz klasa kemijskih spojeva:

-  masne kiseline, o kojima pročitajte u članku o omega kiselinama, te svi produkti masnih kiselina (prostaglandini, leukotrieni…)

-  esteri (spojevi) masnih kiselina i glicerola, od kojih su glavni trigliceridi (osnovne molekule masti, maslaca i ulja), ali i mono‐ i digliceridi

- glicerofosfolipidi, spojevi glicerola, masnih kiselina i fosforne kiseline, te najključnijih dijelova: kolina ili serina ili etanolamina. Vrlo su bitni sastojci staničnih membrana, a najpoznatiji predstavnik je lecitin

-  šećerni   lipidi   (saharolipidi)   spojevi   su   koje   obično   nalazimo   u   staničnim stijenkama bakterija

- prenolni lipidi; u tu grupu pripadaju karotenoidi poput poznatog beta ‐karotena, crveno obojenog spoja iz korijena mrkve, ali vitamini A, E i K

- steroli, među koje pripada svima poznati kolesterol, ali vitamin D

- sfingolipidi, s ceramidima kao predstavnicima, grupi spojeva poznata iz komercijalne kozmetike

-  voskovi, spojevi masnih kiselina i tzv. dugolančanih alkohola. Koriste ih bakterije, životinje i biljke, prije svega kao zaštitu od nepovoljnih utjecaja okoliša.

Lipidi imaju mnogobrojne funkcije, služe kao energetsko "skladište" poput klasičnih masti  i  ulja;  u  sastavu  su  staničnih  membrana  svih  živih  bića  (fosfolipidi,  ceramidi, steroli,  sfingolipidi)  i  time  štitite  stanicu  i  cijeli  organizam  od  nepovoljnih  utjecaja.

Sudjeluju u brojnim procesima za prijenos signala među stanicama (hormoni i lokalni hormoni) te potiču razne fiziološke procese (vitamini, masne kiseline, prostaglandini i leukotrieni, steroli).

 

Biljna ulja su hrana, lijek i kozmetika

Završilo je jedno nesretno doba u kojem su se ulja promatrala kao nešto od čega se debljamo. Primjena biljnih ulja poput lana i noćurka kao lijekova, te masovna upotreba ulja iz riba i algi, otvorila su nov prostor za istraživanja i promijenila percepciju o uljima kao prognanicama iz naših života.

U živom organizmu, ulja su “energetska skladišta”, jer nagomilavamo višak energije u energetski bogate kemijske spojeve trigliceride, a iskorištavamo ih kada poenstane kaloraija u prehrani. Sjemenke biljaka, iz kojih niče nova biljka, i sadrže ulja upravo iz tih razloga. Ulja su i zaštitna, pogotovo životinjama, a štite ih od hladnoće i ozljeda. U kozmetici, ulja imaju dvojaku funkciju – hrane kožu (metabolizam kože iskorištava ulja), ili su zaštitna, odnosno sprečavaju isušivanje kože.

Biljna ulja koja koristimo i u kozmetici i u prehrani moraju biti HLADNO PREŠANA I NERAFINIRANA. Koji je smisao toga?

 

Kako se dobivaju biljna ulja

Dugo vremena su se ulja dobivala procesom hladnog tiještenja. Biljni materijal se mljeo i blagim zagrijavanjem (60‐65 °C) i tiještenjem se dobivalo ulje. Većina današnjih ulja na policama dobiva se postupkom vrućeg tiještenja, jer se podizanjem temperature povećava prinos dobivanja ulja. Zbog toga su takva ulja jeftinija, ali zbog zagrijavanja dolazi i do oksidacije osjetljivih masnih kiselina (polinezasićene masne kiseline). Osim masnih kiselina, i druge tvari mogu biti osjetljive na povišenu temperaturu u procesu dobivanja, primjer za to je azadirahtin iz ulja neema. Zbog toga u prehrani i kozmetici koristimo hladno prešana ulja.

Relativno noviji način dobivanja biljnih ulja je proces ekstrakcije superkritičnim ugljičnim dioksidom (CO2  ekstrakcija). Na taj način se dobivaju ulja iz biljaka gdje je prinos dobivanja ulja vrlo nizak. CO2 ekstrakcijom se biljni materijal uopće ne zagrijava, čime  se  još  bolje  sačuvaju  osjetljive  ljekovite  tvari  i  polinezasićene  masne  kiseline. Ovako dobivenim biljnim uljima posvetili smo poseban tekst na našim stranicama, pa ga pročitajte kako biste doznali više detalja.

Dio ulja na tržištu dobivao se ekstrakcijom organskim otapalima, poput heksana. I danas se na tržištu nađe ulje sjemenki grožđa dobivenom na ovaj način. Takva ulja ne koristimo u aromaterapiji, jer uvijek postoji zdravije dobivena varijanta bez zaostalih otapala u njima.

 

Što znači nerafinirano?

Cilj rafiniranja je produljenje trajnosti ulja na policama, a to znači da je taj cilj potpuno trgovački. U njemu se ulje podvrgava ekstrakcijama i propuštanja kroz adsorbense. Prvo se neutralizacijom (lužinom) uklanja višak slobodnih masnih kiselina. Adsorbensi (bentonit, Fulerova zemlja) vežu na sebe obojene tvari poput karotenoida, klorofila i sličnih tvari. Na taj način ulje postaje uniformnije i vjerojatno za neke ljude vizualno prihvatljivije. No, ulje time gubi ljekovite tvari, da bi vas na policama dočekao trajan, ali manjkav proizvod. Treba biti fer: neka ulja naprosto zahtijevaju rafiniranje, poput ulja pamuka i riže. Gotovo sva druga ulja su daleko hranjivija i ljekovitija ako nisu rafinirana. Navest  ćemo  primjer:  shea  maslac  ima  karakterističan,  «orašast»  miris  i  pomalo žućkastu  boju.  Nakon  rafiniranja  dobiva  se  idealan  bijeli  maslac  gotovo  bez  mirisa. Kvaka 22 skriva se u gubitku ljekovitih neosapunjivih tvari, estera cimetne kiseline. Upravo  onih  koji  štite  kožu  od  ultra‐ljubičastih  (UV)  zraka.  Rafinirano  ulje  badema sadrži manje voskova, ulje lješnjaka sadrži manje ljekovitih triterpena... Koliko kvalitetnog želite dati sebi?

 

Drugi postupci čišćenja ulja

Već u samom postupku rafiniranja radi se proces dezodoriranja, odnosno uklanjanja mirisa. Ulje se u posebnom reaktoru u vakuumu podvrgava vrućoj vodenoj pari ugrijanoj na 200 °C. Na taj način se uklanjaju mirisne tvari i ulje postaje posve neutralnog mirisa. Prema europskoj regulativi, proces dezodoriranja prihvatljiv je i kompatibilan s eko (bio)  uljima.   Primjenjuje  se  za  ulja  intenzivnog  mirisa, poput  argana,  sezama  i suncokreta, pogotovo kada su namijenjena za kozmetiku.

Proces vinterizacije uključuje uklanjanje voskova i drugih tvari koji izazivaju mutnoću ulja. Ulje se polagano hladi, što omogućuje pravilnu kristalizaciju voskova, a potom se ulje hladno filtrira preko tkanine. Proces vinterizacije primjenjuje se da bi se dobilo ulje veće bistrine, koje se zamućuje čiki niti na temperaturama ispod sobne. Premda proces vinterizacije ne uključuje tretman kemikalijama, takva su ulja manje vrijedna pogotovo u kozmetičke svrhe, jer prirodno prisutni voskovi imaju ljekovito i zaštitno djelovanje.

 

Klasifikacija ulja prema načinima dobivanja i tretmanu

Sirovo (“brut”) ulje je ono koje je dobiveno direktno nakon prešanja. Takvo ulje je obično mutno zbog sadržaja vlage i manjih nečistoća. Neka ulja na tržištu (npr. plod divlje ruže, pulpa pasjeg trna…) prodaju se u brut obliku.

Djevičansko ulje je prema definiciji dobiveni isključivo mehaničkim postupcima, bistri se isključivo fizički (npr. filtracijom) i nisu prošla proces rafiniranja. Sama filtracija se obično odvija u dva koraka, preko tkanine i preko papira, a ponekad se ulje bistri i centrifugiranjem (odvajanjem taloga).

Rafinirano ulje nije nužno dobiveno vrućim tipom ekstrakcije, postoje i hladno prešana rafinirana ulja. Po definiciji, sva rafinirana ulja prolaze već opisani proces rafiniranja.

 

Što je to ljekovito u biljnim uljima?

U biljnim uljima ljekovite mogu biti razne tvari.

Masne kiseline u sastavu triglicerida.

Tipični primjeri za to su biljna ulja noćurka ili boražine koja sadrže γ‐linolensku kiselinu, te ulja lana, konoplje ili oraha koji sadrže α‐ linolensku kiselinu. Premda ta ulja sadrže i druge ljekovite tvari, njihova ljekovitost uglavnom je posljedica «hranjenja» organizma s esencijalnim masnim kiselinama koje nam trebaju u metabolizmu baš poput vitamina. Ako želite to dublje shvatiti, pročitajte u tekstu o masnim kiselinama.

Tvari otopljene trigliceridima.

Maslinovo ulje vjerojatno je najpoznatiji primjer. Ono kao  dominantnu  masnu kiselinu sadrži  oleinsku kiselinu, koju ionako sami možemo stvoriti u stanicama. Stoga je očito da ljekovitost moramo objasniti na neki drugi način.

Druge  tvari  u  maslinovom  ulju,  koje  daju  specifičan  aromatično‐gorkast  okus  poput sterola, potiču lučenje žuči i zacijeljivanje kože zbog protuupalnog djelovanja. Većina takvih tvari su već spominjani fitosteroli. Ulja bogata fitosterolima obično dobro štite kožu od isušivanja (npr. argan).

Osim fitosterola, aktivne tvari mogu biti tokoferoli (vitamin E iz ulja pšeničnih i kukuruznih klica, sjemenki borovnice),   tokotrienoli (iz ulja čileanskog lješanjaka, sjemenki američke brusnice). Oni djeluju kao prirodni antioksidansi, smanjuju upalu kože, suhoću i crvenilo, te pomažu obanavljanju kože.

Karotenoidi iz ploda divlje ruže, pulpe i sjemenki pasjeg trna i sličnih ulja djeluju protuupalno,  snažno  potiču  regeneraciju.  Ulja  i  macerati  bogati  β‐karotenom,  poput pulpe pasjeg trna, buritija i macerata korijena mrkve, koriste se i u preparatima za sunčanje  jer  štit  kožu  od  oštećenja  izazvanog  UV  zrakama. 

Ugljikovodici,  poput skvalena, omekšavaju kožu i ubrzavaju upijanje ulja u kožu.

Esteri cimetne kiseline iz shea maslaca apsorbiraju UV zrake i time direktno štiti kožu tijekom sunčanja.

Eterična ulja  također  mogu  biti otopljena u uljima. Takav je primjer ulje crnog kima bogato eteričnim uljem s timokinonom.

 

Kako se ispituje kvaliteta biljnih ulja?

Biljna ulja prolaze razne tehnike ispitivanja kako bi se utvrdilo da li se radi o patvorini, te zadovoljava li kvalitetom za oralnu upotrebu i kozmetiku.

Analiza  masnih  kiselina  danas  se  radi  pomoću  plinske  kromatografije.  Njime  se ispituje, primjerice, koliko γ‐linolenske kiseline sadrži biljno ulje boražine. Može i otkriti patvorenja biljnog ulja, jer različita biljna ulja sadrže i različite udjele masnih kiselina.

Analiza sterola provodi se u cilju ispitivanja patvorenja. Tako se može dokazati da li se, primjerice, argan patvori s manje skupim uljima, ili se maslinovo ulje patovri repicom. Sastav sterola unikatan je za pojedinu vrstu, baš poput otiska prstiju ljudi. Stoga se koristi za tzv. fingerprint analizu sterola, a izvodi se također plinskim kromatografom.

Analiza neosapunjivih tvari, odnosno ukupna količina tvari koje nisu trigliceridi, provodi se za ulja bogata takvim tvarima. Tako shea maslac sadrži najmanje 4% neosapunjivih tvari.

Jodni broj govori koliko se grama joda veže na 100g nekog biljnog ulja. Jod se veže na nezasićene masne kiseline (dvostruke veze između dva atoma ugljika). Što je veći jodni broj, to znači da ulje sadrži više nezasićenih masnih kiselina. Jodni broj kokosa koji sadrži puno zasićenih masnih kiselina sigurno će biti manji od jodnog broja bademovog ulja.

Saponifikacijski broj govori koliko je potrebno kalijeve lužine da od jednog grama ulja nastane sapun, tj. da dođe do razgradnje svih estera triglicerida do soli masnih kiselina (sapuna). Ovaj broj ima značenje svim proizvođačima sapuna, jer govori koliko će morati uzeti lužine da naprave sapun, a da ne dobiju odveć lužnat i time za kožu štetan sapun.

Kiselinski broj govori koliko ima slobodnih masnih kiselina u ulju. Već je rečeno kako nerafinirana ulja imaju manje slobodnih masnih kiselina i time imaju manji kiselinski broj. U slučaju hladno prešanog maslinovog ulja, ulja s niskim kiselinskim brojem obično postižu veću cijenu.

 

Patvorenje biljnih ulja

Puno smo do sada pisali o patvorenju eteričnih ulja, a relativno malo o patvorenju biljnih ulja koje je vrlo učestalo. Uobičajeno je patvorenje skupljeg biljnog ulja drugim jeftinijim, baš kao kod eteričnih ulja. Najčešće se patvori maslinovo ulje, i to s jeftinijim uljem repice ili suncokreta. Takva patvorenja teže je otkriti čak i analizom masnih kiselina  ili  olfaktornim  putem  (ispitivanje  okusa  ulja),  ali  se  može  otkriti  analizom sterola u biljnom ulju.

Kod nas je vrlo učestalo i prodavanje rafiniranih biljnih ulja pod nazivom hladno prešano. Ovakvu prevaru je također teže otkriti, jer je sadržaj masnih kiselina, pa čak i sterola, jednak između rafiniranog i nerafiniranog. Kao i uvijek, glavni motiv je zarada – hladno prešana ulja uglavnom su puno skuplja od rafiniranih.

Za kozmetičke svrhe, biljna ulja se vrlo često patvore i otapalima. Uljima se dodaje otapalo propilen glikol i slična, koja ne mijenjaju znatno osjećaj na koži. Ovakva patvorenja lako se otkriju i jednostavnijim analizama (određivanje saponifikacijskog broja, jodnog broja…). U kozmetici na našim policama zna se naći kozmetika gdje je deklarirano da sadrži, primjerice, ulje lješnjaka, dok proizvođač za proizvodnju koristi rafinirano ulje suncokreta. Premda je analitičkim postupcima moguće utvrditi prevaru, kod nas se ona rijetko provode.

 

Kratki pregled biljnih ulja

Argan (Argania spinosa (L.) Skeels, Sapotaceae)

Ulje argana postalo je sinonim za njegu suhe kože. Dolazi nam iz sjeverne  Afrike,  a dobiva se  iz sjemenke  ploda  koji  podsjeća  na maslinu. Tradicionalno se koristio za njegu suhe kože, kože beba, te u kulinarstvu. Blago je neugodnog mirisa, odlično se kombinira s biljnim uljima ploda divlje ruže, badema i marelice, te pšeničnih klica, te eteričnim uljima bušina, ruže, palmarose, sjemena mrkve. Od njega se spravljaju ulja za kožu, te hranjive kreme. Ulje argana dodaje se i u uljne pakunge za njegu kose, te zajedno s ricinusom u pakunge za nokte.

Sadrži 10‐15% palmitinske kiseline, 45‐5% oleinske kiseline, 28‐36% linolne kiseline. Od fitosterola sadrži spinasterol i shotenol koji čine preko 70% ukupnih fitosterola.

 

Andiroba (Carapa guianensis agg., Meliaceae)

Ulje andirobe u svom sastavu sadrži limonoide, grupu ljekovitih spojeva vrlo zanimljivih svojstava. Ovo je jedno od rijetkih ulja (a ne macerata) koje pomaže kod bolnih zglobova i mišića, pa se koristi kod reumatskih  tegoba,  ali  i  u  masažama  nakon  treninga  ili  istegnuća tetiva  i  mišića.  Limonoidi  djeluju i kao snažan repelent, pa je ulje andirobe  jedno  od  najboljih baza  za  izradu  repelenata,  zajedno  s eteričnim  uljima  istog  djelovanja.  Potiče  i regeneraciju  kože  i  djeluje  protuupalno. Bogato je linolnom kiselinom. Obično je mutno ulje i relativno se polagano upija.

 

Avokado (Persea americana Mill., Lauraceae)

Avokado  je  vrlo  ugodno  ulje  koje  lako  prodire  u  kožu  i  čini  ju mekom. Ugodne je zelenkaste boje, često je i mutno. Može imati intenzivan  miris  po  avokadu  ili  relativno  lagan  i  ugodan  miris, ovisno o proizvođaču. Poput badema i marelice, avokado njeguje sve tipova kože, no uglavnom se koristi za njegu mješovite kože. Zanimljivo je ulje za proizvodnju krema i mlijeka za tijelo, te uljnih pakunga za kosu. Kombinira se dobro s eteričnim uljem ružmarinom kemotip verbenon.

Sadrži 7‐32% palmitinske kiseline, 2‐13% palmitoleinske kiseline, 36‐80% oleinske kiseline i 6‐18% linolne kiseline. Od fitosterola sadrži veću količinu beta‐sitoserola (preko 70mg/100g).

 

Badem (Prunus dulcis Mill. D.A. Webb, Rosaceae)

Bademovo ulje je klasik među kozmetičkim uljima, pogodno za sve tipove kože, lijepo se upija. Jedno je od najboljih ulja za masažu.  Izvrsno  je  ulje  je  za  emulzijske  sustave  ili  bude glavni nosač u koje se otapaju eterična ulja te druga, skuplja biljna ulja. Odlično je ulje i za bebe, pogotovo u kombinaciji s uljem pšeničnih klica. Bogato je oleinskom i linolnom kiselinom, a hladno prešano ulje sadrži i voskove te cijanogene spojeve koji i daju diskretan miris na bademe.

Sadrži se 62‐86% oleinske kiseline i 20‐30% linolne kiseline.

 

Baobab (Adansonia digitata L., Bombacaceae)

Od ploda baobaba dobiva se hranjivo ulje bogato linolnom kiselinom i fitosterolima. Ulje baobaba iznimno je ugodno za kožu, brzo se upija i idealno je za njegu suhe i osjetljive kože sklone iritaciji, u uljima i kremama za primjenu nakon sunčanja i pakunge za kosu. Daje kreme bogate teksture (što ovisi i o emulgatorima). Zanimljivo, plod baobaba je inače vrlo hranjiv, sadrži velike količine kalcija i proteina, pa se koristi  u  prehrani  (zovu  ga  “kruh majmuna”).  

Sadrži  oko  30% oleinske i linolne kiseline, te 15% palmitinske kiseline.

Boražina (Borago officinalis L. Boraginaceae)

Ulje boražine, uz noćurak, jedno je od najljekovitijih biljnih ulja. Zbog sadržaja protuupalne gama‐linolenske kiseline, vraća balans između proupalnih i protuupalnih medijatora u organizmu. Koristi se kod raznih tegoba, od bolnih menstruacija, izostanka menstruacije, mioma, menopauzalnih tegoba, psorijaze, seboreje, reumatoidnog artritisa. Izvana se koristi kod suhe kože, te za intenzivno hranjenje kože. Obično se koristi oralnim putem u dozi od 1 čajne žličice dnevno koje se uzimaju nakon obroka dva puta dnevno. Izvana se obično kombinira s uljem ploda divlje ruže, jojobom i uljem pulpe pasjeg trna.

Sadrži  14‐20%  oleinske  kiseline,  35‐42%  linolne  kiseline  te najmanje  20%  gama‐linolenske kiseline. Sadržaj gama linolenske kiseline veći je nego kod ulja noćurka.

 

Borovnica (Vaccinium myrtillus L. Ericaceae)

Borovnica je svima omiljen plod u jelima i sokovima, no malo smo svjesni kako se u sjemenkama skriva ulje iznimno bogato antioksidansima. Spojevi koji su za to zaduženi su tokoferoli (među koje pripada i vitamin E) te tokotrienoli, spojevi slični vitaminu E. Ovako balansirana smjesa rijetko se nalazi u biljnim uljima. Čak i planetarno poznato ulje pšeničnih klica, bogato vitaminom E, nema toliku koncentraciju niti takav omjer tokoferola i tokotrienola. Ulje sjemenki borovnice koristi se u anti‐age kozmetici,  kod  suhe  i  zrele  kože,  te  u  preparatima  za  sunčanje  ili  nakon  sunčanja, hraneći ju i optimalnim omjerima polinezasićenih masnih kiselina.

 

Brazilski orah (Bertholletia excelsa, Humb. et Bonpl., Lecythidaceae)

Brazilski orah samonikla je biljka sjevera Južne Amerike. Tamošnji narodi koriste ga kao hranu, a ulje je bogato linolnom kiselinom (preko 40%), ali i fitosterolima, te skvalenon, prirodnom tvari koja ubrzava apsorpciju. Sadrži za jedno ulje veliku  razinu  selena,  mikronutrijenta koji potiče rad enzima koji štite stanice od oksidacijskog stresa. Stoga je idealno za kožu izloženu stresu i suncu, te suhu kožu (“pureća koža”). Zbog skvalena, upija se vrlo brzo i spada u klasu “suhih” ulja, koja ostavljaju kožu samo elastičnom i glatkom, a ne i masnom. Odlično je ulje za pakunge za kosu.

Brokula, sjemenke (Brassica oleracea L. Italica, Brassicaceae)

Svima poznata povrtnica, nekima više a nekima malo manje ukusna, postala je prava medijska zvijezda prije nekoliko godina, kada su uvidjelo da pomaže detoksikaciji organizma i djeluje preventivno kod tumora. Ulje sjemenki brokule odnedavno je i komercijalno dostupno  u  Europi.  Ima  vrlo  neobičan kemijski sastav, u kojem dominira preko 50% egzotične erucične kiseline. Ako vam ova kiselina zvuči poznato, sjetite se filma Lorenzovo ulje. Zbog visokog sadržaja ove kiseline, nije pogodno za oralnu upotrebu, no koristi se prije svega za njegu kose, koju intenzivno hrani i daju joj sjaj. U uljima i kremama daje koži izuzetnu glatkoću. Koristi se i u balzamima za usne.   

 

Brusnica, američka (Vaccinium macrocarpon Aiton, Ericaceae)

Slično biljnom ulju sjemenki borovnice, i ulje sjemenki brusnice sadrži tokotrienole, odnosno jedan specifičan, gama‐tokotrienol, koji snažno potiče regeneraciju kože. Jedna je od najpopularnijih novotarija u anti‐age kozmetici i djeluje i protuupalno. Obično se koristi u serumima za lice.

Brusnica, europska (Vaccinium vitis­idaea L, Ericaceae)

Pod ugodnog i diskretnog mirisa europske brusnice skriva se ulja s najvećim  sadržajem  esencijalne,  omega‐3,  alfa‐linolenske  kiseline, koje bude preko 50%. Ukupna količina polinezasićenih masnih kiselina prelazi 85%, čineći ga rekorderom, ne samo među uljima sjemenki već i među drugim biljnim uljima. Bogatstvo alfa‐linolenske kiseline daje koži vlažnost i potiče regeneracijske i protuupalne procese.  Stoga  je  ulje  europske  brusnice idealno  za  serume  koji intenzivno hrane kožu te njegu iznimno suhe i ispucale kože.

Buča (Curcubita pepo L., Cucurbitaceae)

Poznato u kulinarstvu, ovo je iznimno kvalitetno hladno prešano ulje koje ne smije biti spravljeno jeftinim trikovima u proizvodnji, gdje se bučine sjemenke dodatno potapaju u suncokretovom ulju kako bi se dobio i bolji prinos. Bogatstvo bučinog ulja nije toliko u
sastavu masnih kiselina, koliko u fitosterolima. Oni djeluju povoljno na balans masnoća u krvi, a bučino ulje je poznat i priznati lijek za benigna povećanja prostate. Uz sve to ‐ vrlo je ukusno. Dodatak je salatama, slanim kolačima, umacima, žitaricama i kuhanom povrću.

Rijetko se koristi u kozmetici, ali razmislite i o toj mogućnosti. Naši susjedi Slovenci nude ne baš jeftinu "panonsku" masažu bučinim uljem, nakon koje koža ostaje nahranjena i meka. Čestitamo im na odabiru, stoga probajte i sami.

Sadrži 10‐15% palmitinske kiseline, 24‐38% oleinske kiseline i 40‐55% linolne kiseline.

 

Buriti (Mauritia flexuosa L.f., Arecaceae)

Plodovi buriti palme, omiljena hrana velikih papiga ara u Amazoniji, izvor je neobičnog, snažno crvenog ulja vrlo bogatog karotenoidima.   Sadrži   ga   u   daleko   većoj   koncentraciji   od poznatog plod divlje ruže. Ulje buritija apsorbira i UV zračenje, pa u preparatima za sunčanje ima dualno djelovanje – sprečava prodor UV zraka u kožu, a istovremeno karotenoidi sprečavaju i oštećenje stanica izazvano UV zrakama. Obično se miješa s drugim biljnim ujlima, ovisno o namjeni, a uljnim smjesama i kremama daje vrlo posebnu, crveno‐narančasto‐roza boju. Kao i svako ulje s karotenoidima, koristi se u anti‐age kozmetici.

Chaulmoogra (Hydnocarpus sp., Achariaceae)

Ovo vrlo neobično ulje tradicionalno se koristilo u južnoj i jugoistočnoj Aziji za liječenje vrlo ozbiljne bolesti – lepre (gube). U Europi i SAD‐u postalo je poznato u XIX stoljeću, gdje se koristilo za istu namjenu, premda još nije sigurno koliko je ovo ulje doista djelotvorno kod lepre. Danas se koristi za tretman raznih  dermatitisa (ekcema). Sadrži vrlo neobične  masne kiseline, hidnokarpinska (23‐34%), chaulmoogrinska kiselina (29‐35%), a sadržaj ovisi i o biljnim vrstama. Ugodno je ulje, često krutina na sobnoj temperaturi. Nije za oralnu primjenu, jer može izazvati mučninu. Oralnim putem koristilo se samo u slučaju liječenja lepre.

Crni kim (Nigella sativa L, Ranunculaceae)

Ulje crnog kima (crnog kumina) dugo je bilo nepoznato kod nas, premda se njegova ljekovitost koristila još u starom Egiptu. Popularizirano je nakon kliničkih saznanja o njegovoj djelotvornosti kod astme i raznih alergijskih bolesti kože i dišnog sustava, zavrijedivši nadimak prirodnog antihistaminika. Koristi se i kod probavnih tegoba, ali i kod raznih tumorskih bolesti. Premda bogato linolnom kiselinom, tajna njegove ljekovitosti je u timokinonima koji potječu iz eteričnog ulja otopljenog u biljnom ulju. Vrijedi pravilo ‐ što je ljuće, to je ljekovitije. Oralnim putem se uzima u dozi od 1/2‐1 čajne žličice 1‐2x dnevno nakon obroka.

Koristi se i u kozmetici kao protuupalno ulje, te kao začin u kulinarstvu, od salata do umaka i juha. Iznimno je ukusno u krem juhi od bundeva. U nas mnogi naglašavaju kako imaju ulje crnog kima iz Egipta. To je najčešće samo marketinški trik, ulje crnog kima na našem tržištu uglavnom je iz istočne Europe. Vidjeli smo kako i takva ulja imaju vrlo visoke  koncentracije  aktivnih  tvari,  a  ne  samo  ulje  iz  Egipta.  Ne  valja  ga  brkati  s eteričnim uljem iste vrste, te eteričnim uljima kima (Carum carvi) i kumina (Cuminum cyminum).

 

Crni ribiz (Ribes nigrum L., Grossulariaceae)

Crni ribiz je doista svestrana biljka: ekstrakti listova i pupova djeluju protuupalno, iz plodova se dobiva zdrav i ukusan sok. Sada imamo na raspolaganju i biljno ulje dobiveno CO2  ekstrakcijom. U njegovom sastavu ističe se već spominjana i rijetka stearidonska kiselina  koja  se  u  organizmu  vrlo  lako  preradi  u  protuupalne  medijatore  te  druge kiseline, poput EPA i DHA. Njena razina odlično je balansirana s gama‐linolenskom kiselinom. Ulje crnog ribiza koristi se za njegu problematične kože, psorijaze, raznih vrsta ekcema i seboroičnog dermatitisa. Vrlo lako prodire u kožu, a iznimno je ugodnog mirisa koje podsjeća na prirodni sok od plodova ribiza. Ulje sjemenki crnog ribiza u Europi se može kupiti i u kapsulama koje se koriste oralnim putem kod dislipidemija (problema s povišenim kolesterolom trigliceridima), te kožnih tegoba. Ukoliko ga koristite oralnim putem, dnevna doza iznosi 20‐40 kapi (oko 1‐2mL) koje se uzimaju nakon većeg obroka.

Čileanska malina (Rubus idaeus L. Rosaceae)

Ulje sjemenki maline iznimno je hranjivo ulje odličnog omjera dviju esencijalnih masnih kiselina. Kako apsorbira UV zrake, koristi se kao blag UV zaštitni faktor za njegu kože tijekom sunčanja. Visok sadržaj tokoferola, vitamina E, štiti kožu od sunca i nepovoljnih
vremenskih utjecaja. Idealan je za pakunge za kosu, za njegu suhe kože, te kod bora. Dodaje se i u pakunge za kosu jer hrani vlasište i daje kosu mekoću.

Čileanski lješnjak (Gevuina avellana (Molina) Gaertn., Protaceae)

Premda se naziva "lješnjak", čileanski lješnjak nije srodnik europskog lješnjaka. Sadrži kemijski neuobičajene masne kiseline. Njegovo ulje koristi se za njegu suhe i mješovite kože, ali je poznato prije svega zbog apsorpcije UV zraka, zbog čega se koristi za izradu ulja i emulzijskih sustava za sunčanje. Tokotrienoli koje sadrži smanjuju oštećenje kože izazvanu sunčevim zrakama i drugim nepovoljnim utjecajima okoliša.   

Obično se miješa s uljem čileanske maline, ali i s beta‐karoten bogatim uljima poput pulpe pasjeg trna.

 

Grožđe, sjeme (Vitis vinifera L, Vitaceae)

Ulje sjemenki grožđa jedno je od temeljnih ulja koje se koristi za njegu masne i problematične kože. Sadrži 13‐40% oleinske i 40‐74% linolne kiseline, a iznimno je bogato i tokoferolima. Za njegu masne kože, uglavnom se kombinira s voskom jojobe i uljem  lješnjaka,  lako  se  upija  i  nije komedogeno.  Mirisom podsjeća na razblaženo vino ili vinski ocat, pa je izvrstan dodatak jelima i salatama. Pazite kada kupujete, mora biti hladno prešano ulje, jer je dio ulja na tržištu dobiven ekstrakcijom organskim otapalima.

Inca inchi (Plukenetia volubilis L. Plukeneteiae)

Inka inchi (inka orah) jedno je od blaga Južne Amerike. Ulje je iznimno bogato polinezasićenim masnim kiselinama i ima lijep omjer omega‐3 i omega‐6 kiselina. Sadrži oko 35% linolne i do čak 50% α‐linolenske kiseline. Usprkos sastavu, vrlo je lagano, lijepo se upija i osvježavajućeg je mirisa (“zelenog mirisa”). Koristi se za njegu mješovite do suhe kože.  Odlično  se  ponaša  u  emulzijskim  sustavima  i  daje  prozračne  i  lagane  kreme ugodna mirisa. Inka inchi je i ulje za oralnu upotrebu, jer poput ulja lana bogato omega‐3 kiselinama. Inka orah je u Južnoj Americi i važna prehrambena biljka.

Indijska smokva (Opuntia ficus­indica (L.) Mill., Cacataceae)

Ulje sjemenki indijske smokve, svima poznatog kaktusa koji se sadi i kao  ukrasna  biljka,  skupo  je  koliko  i  cijenjeno  u  kozmetici.  Sadrži preko 60% linolne kiseline, te nevjerojatnih 0,1% vitamina E i preko 1%  fitosterola  (β‐sitosterola,  kampesterola,  stigmasterola).  Ovakvo obilje ljekovitih tvari čini ga idealnim sa suhu i zrelu kožu, daje joj sjaj i vitalnost već nakon prvog nanošenja, a opet se lako upija, daleko brže od ulja poput ploda divlje ruže. Koristi se uglavnom u uljnim serumima za kožu te u vrlo skupim kremama za lice.

Jagoda, sjemenke (Fragaria x ananassa Duch., Rosaceae)

Premda se ulje sjemenki jagode među drugim biljnim uljima sjemenki ne ističe spektakularnijim kemijskim sastavom, ono privlači   pažnju   vrlo   diskretnim,   kiselo   aromatičnim   mirisom jagode. Balansirana količina omega‐3, omega‐6 i omega‐9 kiselina i bogatstvo tokoferola čine ga idealnim za svakodnevnu ishranu svih tipova kože. Smiruje iritaciju kože izazvanu stresnim faktorima okoline, pa se dodaje i u sredstva za njegu kože tijekom ili nakon sunčanja.

Jangu (Calodendrum capense (L.f.) Thunb, Rutaceae)

Jangu je relativna novotarija na tržištu, premda je već stoljećima cijenjeno ulje. Idealno je za njegu masne, mješovite i problematične kože ‐ brzo se upija, ne ostavlja masni film, regulira lučenje sebuma a opet intenzivno hrani kožu. Diskretnog je i ugodnog mirisa, pa je dobar za sve kojima je lješnjak "pretežak", a ulje sjemenki grožđa odveć jakog mirisa. Idealan je uz ulje jojobe i eterično  ulje  mirte  kemotip  cineol.  Nije  odveć  skupo.  Jangu  je  i ulje  cijenjeno  u pakunzima za kosu, pogodan za kovrčavu i "teško ukrotivu" kosu. U sastavu dominira linolna kiselina (preko 40%) i oleinska kiselina (30‐40%).

Jojoba (Simmondsia chinensis, (Link) C.K. Schneid., Simmondsiaceae)

Mnogima je već poznato kako jojoba nije ulje, već u njegovom sastavu dominiraju voskovi. Trebalo bi ga svrstati u rubriku voskova, no uobičajeno se opisuje među uljima. Jojoba je vrlo univerzalno ulje. Štiti od isušivanja pa je dobar kod suhe kože, a regulira lučenje sebuma i time pomaže kod masne i mješovite kože. Obično se miješa s drugim uljima, jer je samo ulje jojobe više zaštitno a manje hranjivo. Jojoba je vrlo stabilno ulje i teško užegne, podnosi zagrijavanja i zato se koristi kao nosač u prirodnim parfemima. Koristi se u paknuzima za kosu i nokte. Jedno je od temeljnih ulja u prirodnoj kozmetici.

 

Konoplja (Cannabis sativa ssp. sativa, L, Cannabaceae)

Popularno je ulje u zapadnoj Europi, pogotovo u Njemačkoj, Švicarskoj i Francuskoj i to ‐ s punim pravom. Ovo je ulje iznimno bogato alfa‐linolenskom kiselinom, baš poput ulja lana i oraha, a uz to sadrži i gama‐linolensku kiselinu, poput noćurka i boražine. Kao dodatak prehrani koristi se kod raznih tegoba, poput povišenog kolesterola kao prevencija ateroskleroze, kod kožnih i probavnih upalnih bolesti, te bolesti živčanog sustava. Jednako je vrijedno i u kozmetici. Koristi se za suhu i zrelu kožu te u tretmanu manjih nepravilnosti kože i bora. Kombinira se s eteričnim uljima bušina i tamjanovca, te uljima poput pšeničnih klica i ploda divlje ruže. Zelene je boje, ugodnog mirisa. Kvari se sporije od ulja lana. I na kraju ‐ radi se o prehrambenoj konoplji, odnosno podvrsti sativa koja u kemijskom pogledu nema nikakve veze sa svojom daleko popularnijom i zabranjenom podvrstom indica (marihuana). Na internetu se pojavila priča kako mora biti dobiveno iz “vrškova” biljke, a ne sjemenki. Ne znamo tko je proširio tu informaciju, ali ulje konoplje se dobiva iz vrškova – koji sadrže sjemenke.

Kukui (Aleurites moluccana (L.) Willd. = A. trilobus Forst et Forst, Euphorbiaceae)

Kukui je ulje koje oduševljava. Iznimno se brzo upija i ne ostavlja nikakav masni film na koži. Čak i koža koja slabo upija druga ulja koja se brzo upijaju (lješnjak, makadamija, marelica...), upit će ga u roku par minuta. No, ovo je iznimno hranjivo ulje, tako da je dobro i za njegu suhe kože. Daje iznimnu glatkoću koži, a dobar je za masažu kod ljudi koji ne vole masni osjećaj na koži i čija koža slabo upija ulja. U sastavu se ističu polinezasićene masne kiseline, oko 60% linolne i oko 25% α‐linolenske kiseline. Brzu se upija čak i u strukturu kose, tako da je idealan za uljne pakunge za kosu. Obično se kombinira s uljima poput ploda divlje ruže, buritija i pulpe pasjeg trna.

Kukuruzne klice (Zea mais L., Poaceae)

Poput svojeg sestrinskog ulja pšeničnih klica, bogato je vitaminom E i nezasićenim masnim kiselinama, te fitosterolima koji mu daju lijepu žutu boju. Premda kod nas slabo korišteno, ulje kukuruznih klica  ugodno  je  za  kožu, hrani, potiče na obnavljanje, a opet se relativno  lako  upija.  Idealno  je  za  sve koji iz  nekog  razloga  (intolerancija,  celijakija, alergija) ne smiju koristiti ulje pšeničnih klica. Ulje kukuruznih klica je izvrstan sastojak u zdravoj i maštovitoj kuhinji.

Lan (Linum usitastissimum L., Linaceae)

Laneno ulje klasik je među ljekovitim uljima. Iznimno bogat esencijalnom alfa‐linolenskom, omega‐3 kiselinom, štiti krvne žile unoseći ravnotežu između proupalnih i protuupalnih glasnika u organizmu. Koristi se i  kod upalnih bolesti kože i probavnog sustava, te kod malnutricije (neishranjenosti), pa čak i kod raznih tumora. Koristi se oralnim putem kod suhe i ispucale kože. Uzima se jedna do jedna i pol jušna žlica ulja dnevno, najčešće umiješana u posni sir ili obrok s žitaricama. Može se uzimati i nakon obroka. Namijenjeno je dugotrajnom uzimanju, odnosno terapiji. Budući da je laneno ulje kvarljivo, pakira se obično u inertnoj atmosferi u kojoj ne može oksidirati sve do trenutka otvaranja boce. Stiže vam svježe ‐ isto kao i na sam dan prešanja. Ulje lana je i ulje umjetnika! Koristilo se i još se koristi za miješanje uljnih boja s praškastim pigmentima, ali i za prirodno poliranje i zaštitu drvenih predmeta i namještaja.

Lubenica, sjemenke (Citrullus lanatus (Thunb.) Matsum et Nakai, Cucurbitaceae)

Premda se lubenica uzgaja u cijelom svijetu, najcjenjenije ulje lubenice dolazi od tipa koji raste u pustinji Namib. Lubenica je u tim pustinjskim krajevima izvor vode i ljudima i biljojedima. Koštice su se  tradicionalno koristile  kao  hrana,  dok  se  ulje  dobiveno  iz njih   koristilo  za  zaštitu  od  isušivanja  i  UV zraka.  Slično  ulju  kukuija,  vrlo  se  brzo upija (premda malo sporije) i ne ostavlja masni film na koži. Bogato je linolnom kiselinom, ugodnog je vodeno svježeg mirisa. Pogodno je za sve tipove kože, od suhe do mješovite i masne, te za pakunge za kožu. Zbog pristupačne cijene i dobrog svojstva upijanja rado se koristi kao ulje za tijelo.

 

Lješnjak (Corylus avellana L. Betulaceae)

Ulje lješnjaka najpoznatije je biljno ulje za njegu masne i mješovite kože, nekomedogeno i lako se upija. Zbog unikatnog sastava fitosterola regulira lučenje masnoće, omekšava i vlaži kožu. Obično je i ugodnog i blagog mirisa ploda lješnjaka iz kojeg se i dobiva, no neki tipovi ulja, ovisno o sorti lješnjaka, imaju posve neutralan miris. Osim ulja za njegu lica i tijela, koristi se i za izradu hranjivih krema za mješovitu kožu. Koristi se i kod masaža za ljude masne kože koja ne trpi druga biljna ulja.   

Ulje lješnjaka dobro je u kulinarstvu za intrigantne salate i bezbrojne slane ili slatke slastice.

   

Makadamija (Macadamia integrifolia Maiden et Betche, Protaceae)

Oraščić makadamije popularna je slastica, kod nas još relativno nepoznata.   Iz   njega   se   dobiva   slabo   viskozno   ulje   ugodnog orašastog mirisa. Iznimno se brzo upija u kožu (nešto sporije od ulja kukuija) pa je dobar nosač za eterična ulja. Bogato je palmitoleinskom kiselinom, masnom kiselinom koja koristi zreloj i devitaliziranoj koži. Zbog svojstva upijanja, koristi se u uljnim smjesama za mladenačku kožu.  Ulje  makadamije  koristi  se  u  kulinarstvu  za  razne  slastice,  dajući  egzotičnu  i ugodnu aromu. Sadrži 15‐30% palmitoleinske kiseline i 55‐65% oleinske kiseline.

 

Malina (Rubus idaeus L. Rosaceae)

Ulje sjemenki maline sadrži spoj gama‐tokoferol. Gama‐tokoferol sprečava oštećivanje kože izazvane UV zrakama, pa je idealni dodatak u pripravcima za sunčanje. Ulje maline zbog sadržaja tog spoja djeluje i snažno protuupalno pa je idealno za tretman raznih upalnih bolesti kože. Pomaže kod kože sklonoj iritaciji i crvenilu.

Marakuja (passionfruit), sjemenke (Passiflora edulis, Simms., Passifloraceae)

Iznimno hranjivo ulje sjemenki ovog poznatog tropskog voća sadrži preko 70% linolne kiseline, ali i puno vitamina E (gotovo kao pšenične klice), flavonoida, vitamina K te prirodnog  ubrzivača  apsorpcije,  skvalena  koji  omekšava kožu.  Namijenjen  je  za  njegu  suhe  i  mješovite  kože,  te  je nezaobilazan u luksuznoj anti‐age kozmetici, te za kožu sklonoj iritaciji i crvenilu. Kao i brazilski orah i kukui, iznimno se brzo upija i ostavlja kožu glatkom. Svojstvo upijanja čini ga dobrim i za pakunge za kosu (tretman ispucalih vrhova), te nokte. Lijepo se emulgira i daje kreme (ovisno i o emulgatoru) lagane teksture.

Marelica (Prunus armeniaca L., Rosaceae)

Sličnog sastava i djelovanja kao i biljno ulje badema, ulje marelice se ističe se i ugodnim mirisom badema zbog prisustva cijanogenih ljekovitih spojeva koji potiču metabolizam kože. Fino je mazivo, brzo se upija i jedno je od univerzalnih ulja za njegu kože i masažu. Zbog ugodnog  mirisa  lijepo  se  kombinira  s  mnogim eteričnim  i  biljnim uljima.  Koristi  se  i  za spravljanje  laganih  krema  i  mlijeka  za  tijelo. Jedna  od  velikih prednosti  u  odnosu  na  badem  je  njegova pristupačnija  cijena. Poput  badema,  sadrži oleinsku (58‐74%) i linolnu kiselinu (20‐32%).

Maslina (Olea europea L, Oleaceae)

Jedno od napoznatijih prehrambenih ulja, puno je više od toga. Zbog prisustva gorkih tvari i fitosterola, maslinovo ulje potiče rad jetre i žuči: uzima se u dozi od pola do jedne jušne žlice prije obroka, katkad pomiješanog sa sokom limuna ili grejpa. Vrijedi pravilo – što je gorče, to bolje djeluje na jetru. Inače sadrži 56‐ 85% oleinske, te 3,5‐20% linolne kiseline. Sporo se upija u kožu, no svejedno se koristi u pakunzima  za  kosu  i  nokte,  te  se  tradicionalno  koristi  za  spravljanje  macerata (kantarion, neven). Kreme i mlijeka za tijelo od maslinovog ulja su zaštitne i sprečavaju isušivanje. Pazite – ovo je jedno od najpatvorenijih ulja na europskom tržištu, pa i kod nas.

Mrkva biljno ulje sjemenki (Daucus carota L. Apiaceae)

Mrkva je jedna od najsvestranijih biljaka u kozmetici, a osim macerata korijena i eteričnog ulja sjemenki, koristi se i hladno prešano ulje sjemenki mrkve. Od masnih kiselina u njemu dominira oleinska kiselina, no nisu masne kiseline odgovorne za ljekovitost, već eterično ulje otopljeno u ulju u velikom postotku. Stoga se biljno ulje sjemena mrkve koristi više kao eterično, a ne biljno ulje. Dodaje ga se u maksimalnoj koncentraciji od 10% u nekom drugom biljnom ulju. Ima iznimno ugodan miris, ugodniji od većine eteričnih ulja sjemena mrkve. Kao i eterično ulje, potiče regeneraciju kože, djeluje protuupalno i koristi se uglavnom za suhu, oštećenu i devitaliziranu kožu.

Nar (Punica granatum L., Lythraceae)

O ljekovitosti nara (mogranj, primorski šipak) napisani su mnogi radovi i knjige. Koristi se skoro svaki dio biljke, od listova, kore, usplođa ploda, sočne jezgre ploda, do naravno samih sjemenki. Iz njih   se   dobiva   mala  kočina   vrlo   dragocjenog   ulja   potpuno unikatnog kemijskog sastava u kojem preko 70% svih masnih kiselina čini tzv. konjugirana masna kiselina ‐ punicična kiselina. Ova znanstveno intrigantna kiselina, slična daleko popularnijoj CLA (konjugirana linolna kiselina) djeluje protiv nekih stanica tumora, potiče regeneraciju kože i djeluje protuupalno. Nalazi se u sastavu najluksuznije i najskuplje kozmetike. Ulje nara je vrlo viskozno, mirisa koji podsjeća pomalo na kruh ili prženi kruh i prilično je teško mazivo. Za njegu kože miješa se s uljima koja se lakše upijaju, poput marelice i badema, ili s drugim ljekovitim biljnim uljima poput ploda divlje ruže ili maceratima poput macerata nevena. Koristi se kod raznih kožnih upala, suhe, stanjene i borama sklone kože. Često mu se dodaju protuupalna ulja poput tanacetuma i njemačke kamilice, ali CO2 ekstrakt nevena, te eterična ulja smilja, bušina i ruže.

Neem (Melia azadirachta L.=Azadirachta indica (L.) Adelb., Meliaceae)

Ovo ulje, pomalo neugodnog mirisa, vrlo je popularno u Indiji baš kao i prah listova neema. Tradicionalno se koristio kod svih upalnih  bolesti  kože,  što  uključuje  i teže  bolesti  kao  što  je psorijaza. Miris pomalo podsjeća na luk. Premda ga takav miris ne čini popularnim, ipak treba razmisliti o njemu kada druga ulja ne djeluju. Ulje neema ima još jednu zanimljivu upotrebu ‐ opsežno je ispitano kao prirodni kontraceptiv, odnosno kao spermicidno sredstvo, a za tu se namjenu već dugo koristi u Indiji. Ipak, nemojte računati na to djelovanje sa 100% sigurnosti, a vjerojatno će vas za tu namjenu odbiti upravo miris ulja. U sasatavu mu se ističe spoj azadirahtin A, koji je i vrlo snažan insekticid. No, sadržaj ovog spoja visok je samo u hladno prešanim uljima, jer se na temperaturi preko 60  °C  raspada.  Stoga  je  i  jedno  od  ulja,  uz  andirobu,  koje  samostalno  djeluju  kao repelent.

Orah (Juglans regia L. Juglandaceae)

Premda je orah naširoko korišten u kulinarstvu, ulje jezgre oraha kod nas je na žalost vrlo slabo poznato. Poput lana i konoplje iznimno je bogato esencijalnom omega‐3 alfa‐linolenskom kiselinom.  Stoga se  koristi  za  zaštitu  krvnih  žila  od  procesa ateroskleroze, te kod dislipidemija, najčešće kod povišene razine kolesterola u krvi. Čak i medicinski profesionalci nisu svjesni da iza ovako "banalnog" ulja stoji i nekoliko kliničkih studija. Okusom je daleko dopadljiviji od lanenog i konopljinog ulja.

U kozmetici se koristi za njegu suhe, zrele i stanjene kože, a u kombinaciji s biljnim uljima  poput  marelice  ili  maceratom  vanilije  u  bademu  raskošnog  je  i  intrigantnog mirisa čak i bez dodatka eteričnih ulja. Dobar je i u pakunzima za kosu.

Pod orahovim uljem katkad se zna skrivati macerat oraha u drugim biljnim uljima, koji nema ni sastav niti svojstva kao što ima biljno ulje jezgre oraha.

Orahovo ulje, kao što se može i pretpostaviti, koristi se u kulinarstvu, no treba se izbjegavati njegovo pretjerano zagrijavanje.

 

Pamuk, sjemenke (Gossypium herbaceum L., Malvaceae)

Ulje sjemenki pamuka iznimno je bogato fitosterolima, što u daje i trajnost, ali i omogućava da se s lakoćom upija kroz kožu. Ostavlja poseban osjećaj glatkoće. Ulje pamuka hranjivo je i zbog linolne kiseline (oko 50%). Koristi se za njegu suhe i mješovite kože jer joj vraća vlagu, te za pakunge za kosu.

 

Pasji trn, sjemenke (Hippophae rhamnoides L., Elaeagnaceae)

Za razliku od ulja sjemenki jagode, ulje sjemenki pasjeg trna unikatan je prirodni proizvod, temeljen na dugotrajnom istraživanju optimalnih uvjeta uzgoja, sorti i vremena branja. Iz pasjeg trna mogu se dobiti dva biljna ulja, ovisno o dijelu ploda iz kojeg se tiješti: ulja pulpe ploda te ulje sjemenki. Intenzivno crveno ulje pulpe pasjeg trna već je dostupno na tržištu, bogato je karoteoidima i palmitoleinskom kiselinom. Ulje sjemenki pasjeg trna, nasuprot ulju pulpe, sadrži puno polinezasićenih masnih kiselina, poput alfa‐linolenske kiseline. Sadrži dobar balans masnih kiselina, zajedno s visokom koncentracijom protuupalnih karotenoida i tokoferola. Stoga se koristi za tretman bora u anti‐age kozmetici, te za kožu sklonu iritacijama i upalama, te svaki put kada joj je potrebna intenzivna regeneracija.

 

Pasji trn, pulpa (Hippophae rhamnoides L., Elaeagnaceae)

Biljno ulje pulpe pasjeg trna vjerojatno je najbogatije karotenoidima od svih biljnih ulja i macerata. Iznimno snažne crvene boje, poput krvi,  izvor  je  ove  klase  spojeva,  prekursora  vitamina  A,  stoga  se koristi u njezi zrele kože, u pripravcima za sunčanje, pakunzima za kosu, kozmetici za zrelu kožu, kod bora i kada je potrebna intenzivna regeneracija kože. Obavezno se miješa s drugim uljima, jer je toliko bogat  ljekovitim  spojevima  i  toliko  je intenzivno  obojen  da  se  ne nanosi sam na kožu. Dovoljno je 5‐10 kapi biljnog ulja pulpe pasjeg trna na 10‐tak mililitara drugih biljnih ulja poput badema, da se dobije iznimno hranjivo i ljekovito ulje. Poput makadamije, bogat je palmitoleinskom kiselinom, izvrsne za njegu zrele kože.

Plod divlje ruže (Rosa rubiginosa L., Rosaceae)

Iz sjemenki raznih vrsta šipka dobiva se ulje ploda divlje ruže, bogato esencijalnim masnim kiselinama te spojevima karotenoidima, prirodnim i neškodljivim prekursorima vitamina A. Među aromaterapeutima jedno je od najcjenjenijih ulja koje liječi razne upalne bolesti kože, pomaže kod zacjeljivanja postoperativnih ožljaka ili ožiljaka nastalih drugim  oštećenjima. Pomaže kod ožiljaka nastalih od akni, no izvana se ne koristi za liječenje akni.

Ulje šipka nam dolazi iz dva izvora. Najcjenjenije je ulje južnoameričkog šipka slabije intenzivne narančaste boje, dok je europsko intenzivnije crvene boje i bogatije je karotenoidima. Prva grupa ulja može se nanositi čista na kožu, dok se europska zbog intenzivne boje obično miješa s drugim biljnim uljima.

Uzeta oralnim putem (uvijek se posavjetujte s fitoaromaterapeutom!) koristi se za "ljepotu kože", bilo kod suhe bilo kod problematične kože. Koristi se obično u dozi od jedne čajne žličice dnevno.

 

Pšenične klice (Triticum aestivum L. Poaceae)

Ulje pšeničnih klica jedno je od najpoznatijih izvora vitamina E, kako u prehrani tako i u kozmetici. Sadrži najmanje 2,8 mg vitamina E po gramu ulja. Bogato je i polinezasićenim masnim kiselinama: 4‐10% α‐ linolenske kiseline, 52‐59% linolne kiseline. Usprkos visokom sadržaju polinezasićenih kiselina, ulje se teško kvari upravo zbog sadržaja vitamina E. Koristi se za njegu suhe, stanjene i zrele kože, za regeneraciju kože nakon trauma i bolesti, ulje za prevenciju strija, pakunge za kosu. No, koristi se u kao dodatak prehrani ‐ jedna do dvije žličice ovog ulja više nego zadovoljava potrebe ljudskog organizma za vitaminom E. Vitamin E u kapsulama, ako je prirodni, ionako se i dobiva pročišćavanjem iz ulja klica žitarica. Prati ga fama da izaziva rast dlačica, što kod žena može biti neugodno. No, ako se koristi u uljnim smjesama u koncentraciji od 10‐20%, nemojte se bojati ove pojave.

Ricinus (skočac) (Ricinus communis L. Euphorbiaceae)

Ricinus je česta ukrasna biljka vrtova, premda ga mnogi ne prepoznaju. Veliki crveni listovi i žuto crveni plodovi dopadljivi su ukras u uređenju vrtova i parkova. Od plodova se dobiva ulje koje je već dugo korišteno u farmaciji, nekoć najviše zbog svojeg jakog laksativnog  efekta  (liječi  zatvor  i omekšava  stolicu).  No,  nemojte  ga  koristiti  u  tu namjenu bez stručnog nadzora i savjeta. Ulje je bogato vrlo rijetkom ricinoleičnom kiselinom (85‐92%). Ulje ricinusa često je korišteno u kozmetici. Koristi se kao ulje za čišćenje šminke, zbog svojeg svojstva da dobro otapa druge masnoće i svoje viskoznosti. Ukoliko  je  previskozno,  razrjeđuje  se  s  uljem  jojobe.  Potiče  rast  kose,  pa  je  gotovo redoviti dodatak za uljne pakunge za kosu, obrve, trepavice, ali i nokte. U kremama ili mlijeku za tijelo daje koži glatkoću i vlažnost. Koristi se i u balzamima za usne i kožu. Obavezan je sastav transparentnih sapuna, jer daje sapunu bistrinu (sprečava kristalizaciju sapuna). Ulje ricinusa ima još jednu prednost ‐ iznimno je jeftino, čak i kad je hladno prešano i iz organskog uzgoja.

Riža, ulje ovojnice ploda (Oryza sativa L., Poaceae)

Rižino ulje postalo je pravi hit kada se uvidjelo da spojevi (orizanoli) smanjuju apsorpciju kolesterola i tako povoljno utječu na zdravlje. Kod nas je na žalost ovo ulje slabo korišteno u prehrani. Najčešći spojevi, γ‐orizanol te ferulična kiselina, omekšavaju   kožu,   djeluju  protuupalno   te   štite   kožu   od nepovoljnih  utjecaja  okoliša  te  UV  zraka.  U  sastavu  ulja ističe  se i  oko  30%  linolne kiseline. Jedno je od ulja koje se često rafinira, no srećom tijekom rafiniranja razina aktivnih tvari ne opada. Sadrži i puno vitamina E te druge skupine fitosterola. Poznato je ulje za anti­age kozmetiku, te za njegu suhe kože, u preparatima za sunčanje, pakunge za kosu, te njegu kože sklone iritaciji i crvenilu.

Sapote (Pouteria sapota (Jacq.) Moore et Staern, Sapotaceae)

Iz karipskih otoka dolazi nam još jedno ulje za njegu kose, koje uz ricinus, jangu i kokos, čini temeljni set za njegu suhe i ispucale kose, smirenje vlasišta nakon bojenja kose ili kod upalnih bolesti vlasišta. Zbog prisustva cijanogenih spojeva ugodnog je mirisa na bademe, pa se koristi i kao dodatak u uljima za njegu tijela i lica, te emulzijama. U svojoj postojbini ima reputaciju i da pomaže kod ćelavosti.

 

Sezam (Sesamum indicum L., Pedaliaceae)

Sezam je danas uobičajeno prehrambeno ulje. Bogato linolnom kiselinom, te spojevima koji su dobri anti‐oskidansi (sezamol i srodni spojevi), zdrava je namirnica i koristi se kao ulje za kuhanje. Hladno prešano ulje relativno je snažnog mirisa sjemenki sezama. Budući da je povoljne cijene, koristi se često za spravljanje macerata raznih biljaka, u masažama, emulzijskim sustavima. Miris se lakše neutralizira eteričnim uljima u emulzijskim sustavima, nego u uljima. Vrlo je cijenjeno u ajurvedi, jer ima reputaciju da čisti organizam.

 

Sjetveni podlanak (Camelina sativa (L.) Crantz, Brassicaceae)

Ulje sjetvenog podlanka pripada grupi ulja bogatih α‐linolenskom kiselinom, zajedno s uljem lana, jezgre oraha i konoplje. Osim što se može koristiti i oralnim putem u istu namjenu kao i laneno ulje, ovo ulje ugodnog mirisa daleko je stabilnije od ulja lana, pa se koristi za njegu suhe i upaljene kože, te kod atopijskog dermatitisa. Relativno se lako upija i dobro vlaži kožu, a za razliku od lanenog ulja koristi se   i   u   emulzijskim   sustavima. Sjetveni  podlanak  jedna  je  od zaboravljenih zdravih namirnica naših djedova i baka.

 

Suncokret (Helianthus annuus L. Asteraceae)

Naizgled o ulju suncokreta ne treba trošiti puno riječi, jer je ono jedno od najčešćih ulja u trgovinama. Ipak, rafinirano ulje koje se prodaje na policama nema puno veze sa inače zdravim hladno prešanim uljem suncokreta. Postoje dva kemotipa ovog ulja, jedan oleinski  (high  oleic  type, preferira se u kulinarstvu te kod prženja hrane), te linolni kemotip, izvor ove esencijalne masne kiseline koji se preferira u kozmetici. Ulje je za njegu svih tipova kože, daje glatkoću koži, a zbog povoljne cijene koriste ga maseri. Vrlo često služi i za spravljanje ljekovitih macerata drugih biljaka. Linolni tip sadrži 48‐74% linolne te 14‐40% oleinske kiseline. Uz njih sadrži i voskove.

Šafranika (Carthamus tinctorius Roth et Boudr., Asteraceae)

Ulje šafranike se u nekim zemljama koristilo kao osnovno prehrambeno   ulje,   umjesto   suncokreta.   Sadrži   visoku   razinu linolne kiseline (preko 70%), ali i vitamina K i E. Stoga se koristi za njegu  suhe  kože,  ali  i kod  kože  sklone  crvenilu  i  proširenim kapilarama. Brže se upija od ulja suncokreta, a dobro je za njegu suhe i mješovite kože.

Šljiva (Prunus dometica L.,Rosaceae)

Premda se u njegovom sastavu ne ističe visoka razina esencijalnih masnih kiselina (obično sadrži oko 70% oleinske kiseline, oko 20% linolne kiseline), ulje koštica šljive plijeni svojim snažnim mirisom gorkih badema zbog prisustva cijanogenih spojeva, kojih ima više nego i u jednom drugom komercijalno dostupnom ulju. Obično se koristi u smjesama s drugim biljnim uljima (bogatijim esencijalnim kiselinama), i daje i bez eteričnih ulja lijepi miris koji podsjeća na slavni liker amaretto. Visok sadržaj vitamina E potiče regeneraciju kože. Upija se poput ulja badema i marelice.   

  

Tamanu (Callophyllum inophyllum L., Clusiaceae)

Pasta plodova tamanua stari je narodni svelijek u Polineziji kod problema s kožom ‐ upala, opekotina i drugih tegoba. U XIX stoljeću upotreba mu se preko Francuske proširila kroz Europu, da bi se postepeno zaboravilo sve do razvitka moderne aromaterapije. Tamanu ulje ima antivirusno djelovanje, pa se koristi kod infekcija herpes virusima, HPV‐om, pa čak i kod vodenih kozica. Kumarini u sastavu tamanua povoljno djeluju na stijenke krvnih žila, pa je nezaobilazno kod proširenih  vena,  hemoroida  i  ispucalih  kapilara.  Djeluje  i  snažno  protuupalno  kod mnogih upalnih bolesti kože, od lihena do psorijaze. Potiče regeneraciju kože nakon manjih ozljeda i bolesti kože. To ga čini obaveznim uljem u prirodnoj kozmetici i fitoaromaterapiji. Obično je mutno, zeleno‐žute, do zeleno‐smeđe ili tamno zelene boje, ovisno u kultivarima. Sporo se upija. Ima karakterističnu orašastu aromu. Sadrži 26‐ 38% linolne, 34‐41% oleinske, te zasićene masne kiseline. Aktivne tvari, grupa spojeva kumarina, nalaze su otopljene u trigliceridima stoga mora biti isključivo hladno prešano.

Trputasta lisičina (Echium plantagineum L., Boraginaceae)

Ulje trputaste lisičine jedno je od ajneobičnijih biljnih ulja na tržištu. Iznimno bogato i stearidonskom i gama‐linolenskom kiselinom, za razliku od ulja sjemenki crnog ribiza sadrži i vrlo veliki  udio  alfa‐linolenske  kiseline.  Taj  udio  visok  je  kao  i  u lanenom ulju. Takav visok postotak polinezasićenih masnih kiselina čini ga idealnim za suhu kožu, te kod bolesti kao što je atopijski dermatitis. Visok sadržaj polinezasićenih masnih kiselina čini ovo ulje pogodnim i za oralnu upotrebu kod raznih kožnih tegoba. Sadrži i relativno visok sadržaj vitamina E (tokoferola).  Koristi se kao ulje za intenzivno hranjenje i regeneraciju kože.

Uljena repica (Brassica napus L., Brasicaceae)

Od svih uobičajenih prehrambenih ulja, ulje uljene repice sadrži najveću razinu esencijalne omega‐3 α‐linolenske  kiseline (8‐10,5%), te 17‐22% linolne i 54‐64% oleinske kiseline. Stoga je ono dobar odabir za upotrebu u prehrambene svrhe. Ugodnog je okusa, intenzivno žute boje zbog prisustva fitosterola i lecitina. U kozmetici ima široku primjenu, od ulja za tijelo i lice i pakunga za kosu, do emulzija. Kako sadrži visoku razinu lecitina u odnosu na druga ulja, odlično se emulgira. Može se koristiti i kao ulje za maceriranje (neven, kantarion...). Prednost mu je i niska cijena.   

  

Zeleni čaj, sjemenke, ("ulje kamelije") (Camellia sinensis (L.) Kuntze, Theaceae)

Ulje sjemenki zelenog čaja lako se upija i idealno je za njegu suhe kože. Koristi se i u pakunzima za kosu, jer joj daje sjaj. U pakunzima za nokte, zajedno s ricinusom, učvršćuje nokte i ubrzava njihov rast. Sadrži linolnu kiselinu. Tradicionalno se koristi u orijentalnoj kozmetici u iste namjene.

  

Pregled važnijih maslaca

Babasu (Attalea speciosa Mart. = Orbygnia speciosa (Mart. ex Spreng.) Barb. Rodr. Arecaceae)

Ulje babase palme je u hladnijem dobu godine maslac, a u  ljeti  ulje.  Iznimno  se  brzo  apsorbira,  još  brže  nego kokos i većina biljnih ulja. Idealno je za masaže za ljude koji ne trpe masni osjećaj nakon masaže, ima neutralan i ugodan miris i dobar je nosač eteričnih ulja. Koristi se za zaštitu kože, pakunge za kosu, ali i kao vrlo zanimljivo ulje za proizvodnju sapuna, jer se babasu sapuni lijepo pjene i imaju posebnu mekoću. Kao i kod kokosa, u kemijskom sastavu dominiraju kratkolančane masne kiseline poput laurinske (40‐50%). Babasu je i poznata prehrambena namirnica Južne Amerike, cijenjena u kulinarstvu.

Kakao maslac (Theobroma cacao L., Malvaceae)

Kakao maslac mnogi povezuju s čokoladom, što je i logično jer je ova biljka (kakaovac) temeljna sirovina za izradu čokolade. Maslac koji se dobiva može biti: rafinirani, žuti, gotovo bez mirisa, koji se koristi u farmaceutskoj industriji; nerafinirani, žuti (filtrirani), diskretnog mirisa, te nerafinirani smeđi nefiltrirani  (čokoladni), snažnog  mirisa  i  okusa  čokolade, koji je zbog svojeg čokoladnog izgleda vrlo rado korišten u prirodnoj kozmetici. Kakao maslac topi se na temperaturi ljudskog tijela, pa je idealan za rađenje maslaca za njegu tijela i masažu, balzame za usne te kreme i mlijeka za tijelo. Zbog svojstva taljenja na temperaturi ljudskog tijela, nekoć se koristio za spravljanje vagitorija (vaginaleta) i supozitorija ("čepića"). Stvara blagi film na koži, daje glatkoću i sprečava isušivanje kože. Koristi se u kremama i uljima za sunčanje ne zato što štiti od UV zraka, već zato jer stvara lagani film koji i sprečava isušivanje, ali i koji je blago vodootporan. Ponaša se kao ko‐emulgator i olakšava proces nastanka emulzija. U nekim primitivnijim recepturama, zna se koristiti za spravljanje emulzija tipa V‐U, premda nije pravi emulgator. Uglavnom se koristi kod suhe i ispucale kože, te njegu usana. Čokoladni kako maslac koristi se i u kulinarstvu.

Kokos (Cocos nucifera L., Arecaceae)

I prije no što ga je poznati autor Kevin Trudeau proglasio svelijekom (pomalo i nezasluženo), kokos je uživao veliku reputaciju u kozmetici i prehrani. Kokos je maslac, ali se tali na nižoj temperaturi od kakao maslaca, pa je po zimi obično bijela krutina (maslac), a po ljeti ulje. Iznimno se brzo upija. U  sastavu dominiraju tzv. kratkolančane, zasićene masne kiseline poput laurinske (40‐50%). Hladno prešani maslac ima ugodan miris po kokosu. Koristi se u maslacima i uljima za kožu, kremama i drugim emulzijskim sustavima, balzamima za kožu i njegu usana, te u pakunzima za kosu. Kokos je relativno jeftin maslac širokih primjena. Kremam daje lakoću, a koži daje glatkoću. Kao i kakao maslac, štiti kožu od isušivanja, ali ne stvara film na koži. Idealan je i za spravljanje macerata, poput macerata nevena. Zdrava je i ukusna namirnica u kulinarstvu, za pravljenje “čupavaca”, krema, čokoladnih kuglica i sličnih delicija.

Kokum (Garcinia indica Choisy, Clusioideae)

Kokum je tvrd maslac koji se dobiva iz istoimene indijske biljke. Sadrži   30‐40%   oleinske   i   palmitinske   kiseline.   Vrlo   glatka tekstura daje mu primjenu u balzamima za tijelo, lice i usnice. Kokom je jedan od maslaca koji se relativno brzo upiju u kožu. Ugodna  tekstura  čini  ga  dobrim  i  za  uljne  pilinge  za  tijelo. Njegova prednost je iznimna stabilnost – kokum maslac se vrlo teško kvari i oksidira. Njegova tvrdoća čini ga dobrim koemulgatorom, jer stabilizira emulzijske sustave.

 

Kopoasu  (kupuasu)  (Theobroma  grandiflorum  (Willd.  ex  Spreng.)  K.Schum., Malvaceae)

Kopoasu je srodnik kakaovca iz roda Theobroma iz čijeg se ploda dobiva maslac diskretnog mirisa koji pomalo podsjeća na čokoladu. Neobičnog je sastava, jer je od svih maslaca na tržištu najbogatiji fitosterolima (kampesterol, β‐sitosterol), te oleinskom kiselinom. Bogatstvo fitosterolima čini ga idealnim za vrlo suhu i osjetljivu kožu sklonu iritaciji, sprječava gubitak vlage i kože, a poput kakao maslaca, zna biti sastavni dio maslaca i krema za sunčanje. Jedan je od sastojaka krema i maslaca za bore oko očiju, a dobro i stabilizira razne emulzije, slično kakao maslacu.   

Mango (Mangifera indica L., Anacardiaceae)

Maslac manga dobiva se iz koštice, bijele je boje i gotovo bez mirisa. Sadrži jednake omjere oleinske i izo‐stearinske kiseline (oko 40‐50%). Dobro se upija u kožu, kao i većina maslaca dobro štiti od isušivanja, a poznat je kao maslac za njegu kose. Bogata tekstura i laka mazivost čini ga poželjnim dodatkom u maslacima za masažu. Lijep omjer nezasićenih i zasićenih masnih kiselina čini ga i dobrom sirovinom za proizvodnjom sapuna bogate pjene i nježnog djelovanja na kožu.

Murumuru (Astrocaryum murumuru Mart. = A. yauaperyense Barb.Rodr. Arecaceae)

Murumuru   je   biljka   Amazonije   iz   čijih   se   plodova   dobiva ugodan maslac   bez   mirisa.   Iznimno   je   bogat   kratkolančanim masnim kiselinama: preko 75% laurinske i miristinske kiseline. Premda  relativno  nepoznat  maslac,  on  je  jedan  od  najboljih maslaca za pakunge za kosu, jer vrlo brzo prodire u vlas kose. Prodire brzo i u kožu, ne ostavlja masni film, a korist se i za njegu usnica. Topi se na temperaturi između 32 i 36 °C, što je temperatura površine ljudskog tijela (kože). Premda se tali na toj temperaturi, vrlo je tvrd maslac na prosječnoj sobnoj temperaturi. Zato je dobar za izradu maslaca za masažu i pilinge. Zbog sadržaja navedenih masnih kiselina, idealan je i za spravljanje sapuna.

Sal (Shorea robusta Roth, Dipterocarpaceae)

Sal maslac sadrži relativne jednake omjere oleinske i stearinske kiseline (oko 40%). Vrlo se brzo upija, a daje ugodno mazive maslace i kreme. Stoga je idealan maslac za masaže, pogotovo u smjesama s drugim biljnim uljima. Kao i svi maslaci, koristi se za njegu  usana,  te  za  njegu  suhe  i  mješovite  kože.  Potpuno  je neutralnog mirisa i lijepe bijele boje, pa su preparati spravljeni od ovog maslaca i neutralne boje.  Lako se upija, pa je dobar i kao maslac za njegu ruku.    

 

Shea (karité) maslac, mandingo (Butyrospermum parkii (G. Don) Kotschky = Vitellaria paradoxa Gaertn. Sapotaceae)

Od anonimnog sastojka kozmetike, shea maslac je postao jedan od najpoznatijih  maslaca  prirodne kozmetike. Odlično štiti kožu od isušivanja, zbog čega su ga afričke žene tradicionalne koristile za osjetljivu  kožu beba.  Hrani  i  stvara  zaštitni  film.  Sadrži veliku količinu tzv. neosapunjivih tvari (aktivnih tvari otopljenih u trigliceridima), koju mahom čine esteri cimetne kiseline. Njih bude preko 4% u hladno prešanom maslacu. Ti spojevi upijaju UV zrake, pa je uz čileanski malinu i čileanski lješnjak, jedan od osnovnih sastojaka kozmetike za sunčanje. Koristi se u balzamima za usne, a kako može "popiti" 30‐50% drugih biljnih ulja, a da ostane konzistencije maslaca, koristi se kao baza za spravljanje maslaca za njegu tijela i lica. Odlično je ulje za njegu kože atopičara (neurodermitis), pogotovo kod male djece, pomiješan s uljem noćurka, boražine i drugih ulja bogatih γ‐linolenskom kiselinom. Ne iritira kožu. Dodaje se i u emulzijske sustave. Sadrži 36‐50% stearinske kiseline, te 40‐50% oleinske kiseline. Zasićene masne kiseline znaju tvoriti kuglice (male grudice) u maslacu te pripravcima od shea maslaca, pa neki katkad znaju pogrešno misliti da se "pokvario". Odvajanjem ovakvih nakupina zasićenih kiselina od nezasićenih nastaje olein shea (karité) maslaca, tekuće ulje koje zadržava dio ljekovitih tvari shea maslaca, a bolje se upija kroz kožu od samog maslaca.

 

Tukuma (Astrocaryum vulgare Mar. = A. tucuma Wallace, Arecaceae)

Tukuma   maslac   dolazi   nam   iz   Južne   Amerike.   Ukemijskom sastavu ističe mu se laurinska kiselina (oko 50%), ali i karotenoidi, već poznata grupa spojeva koja štiti kožu od oštećenja izazvanih stresnim okolišem, te u anti‐age kozmetici. Vrlo se lako upija i za razliku od mnogih drugih maslaca ne ostavlja masni film. Ugodnog je mirisa, pa je zato i omiljen u prirodnoj kozmetici dajući lijep diskretan miris koji podsjeća na kavu i karamel. Koristi se za njegu svih tipova kože, izradu balzama za kožu i usnice, pripravke za sunčanje i njegu kože male djece. Plod tukume je i prehrambena biljka.   

 

 

Pregled glavnih ljekovitih macerata

  

Brđanka (arnika) (Arnica montana L., Asteraceae)

Arnika je stoljećima bila korištena u fitoterapiji za liječenje manjih ozljeda kože, regeneraciju ozljeda i opekotina, modrica, bolova nakon trauma (udarci, istegnuća), te bolova u zglobovima i mišićima raznih uzroka. U iste namjene koristi se i danas. Ugodnog je mirisa cvijeta arnike, uglavnom žute boje (ovisno i o biljnom ulju u kojem se macerira), a aktivni spojevi su laktoni poput helenanina, te karotenoidi i fitosteroli. Macerira se uglavnom u ulju suncokreta, masline, badema, marelice i drugim uljima. Osim od vrste A. montana, macerat se spravlja i od uzgojne vrste A. chamissonis ssp. chamissonis).

 

Bršljan, list (Hedera helix L., Araliaceae)

Macerat  lista  bršljana  ne  koristi  se kod  kašlja  kao  drugi tipovi ekstrakta,  već  potiče  cirkulaciju  u koži,  te metabolizam kože i potkožnog tkiva. Jedna od glavnih namjena je tretman celulita, što ga čini vrlo popularnim maceratom. Koristi se i kod problema s cirkulacijom, slično kao i ulje tamanua i macerat vinove loze, te kod zastoja limfe s limfotoničnim eteričnim uljima.

Centela (gotu kola) (Centella asiatica (L.) Urban, Mackinleyaceae)

Drevna ajurvedska biljka jedna je od službeno priznatih ljekovitih biljaka. Ulje centele potiče regeneraciju kože, koristi se u anti‐age kozmetici, daje kožu vlažnost i mekoću, no daleko popularnija upotreba je ona kod celulita. Premda se za upotrebu centele kod celulita zna već dugo, tek je nekoliko komercijalnih linija lansiralo ovu biljku u zvijezde. Macerat se spravlja u raznim uljima, obično onima koja se lako upijaju (badem, lješnjak, marelica), ali i vrlo hranjivim uljima (npr. plod divlje ruže). Bez obzira na fokusiranost na celulit, ne zaboravite upotrebu ovog macerata u liječenju manjih ozljeda kože te tretmanu ožiljaka poput strija.

Gardenia   Inka   (Llave   t’ika)   (Tripodanthus   acutifolius   (Ruiz   &   Pav.)   Tiegh., Loranthaceae)

Macerat  gardenije  plijeni pažnju zanosnim, gotovo parfemskim mirisom. Stoga je idealan dodatak za njegu kože ljudi koji vole profinjene mirise. Aktivni spojevi daju koži vlažnost, a uglavnom se  koristi  za  suhu  i mješovitu  kožu  te  za  pakunge  za  kosu. Macerira se u ulju brazilskog oraha, koje se vrlo brzo upija, ali i u uljima badema te drugima. Tripodanthus je inače parazitna biljka slične biologije kao i imela.

Gavez (Symphytum officinale L., Boraginaceae)

Uz  arniku,  gavez  je  najpoznatiji  macerat  u  narodnoj  medicini. Koristi  se  za  iste  tegobe ‐ manje ozljede kože i potkožnog tkiva, bolove u mišićima i zglobovima, modrice, ali i za hemoroide. Jedni od aktivnih spojeva su alkaloidi poput alantoina. Tradicionalno se macerirao u svinjskoj ili kozjoj masti, u današnje doba uglavnom se macerira  u  ulju  suncokreta, badema i jojobe. Ima karakterističan miris korijena gaveza.

Indijska smokva, macerat plodova (Opuntia ficus­indica (L.) Mill., Cacataceae)

Osim biljnog ulja indijske smokve, od iste biljke se dobiva macerat spravljen u uljima poput suncokreta i badema. Ugodnog, vodenog mirisa, macerat indijske smokve sadrži cijeli koktel aktivnih tvari: karotenoide, vitamin E i tokotrienole, fitosterole te alkohole poput heksakozanola. Snažno potiče regeneraciju kože, brzo se upija i omekšava  kožu,  jedan  je od  skrivenih  sastojaka  skupih  anti‐age preparata, daje koži sjaj i elasticitet. Na žalost, ovaj je macerat relativno rijedak i poznat profesionalcima.

Kantarion (gospina trava) (Hypericum perforatum L., Clusiaceae)

Sveprisutni macerat štandova na jadranskoj obali jedan je od rijetkih macerata kojeg spravlja skoro svaki dom. Tradicionalno se spravlja u maslinovom ulju, ali i u ulju lješnjaka, marelice, repice, sezama te drugih ulja. Kod maceriranja mora se izlagati suncu, jer svjetlost ubrzava nastanak aktivnih tvari. To često dovodi do toga da ulje užegne (oksidira). Većina ulja na štandovima, pa i u trgovinama, upravo je na žalost užegnuto. Macerat kantariona koristi se kod upalnih bolesti kože, te poput gaveza i arnike, za bolove mišića i zglobova. Koristi se nakon sunčanja te za liječenje opekotina. Fototoksično je, stoga se ne koristi kao ulje za sunčanje. Ljudima koji lako tamne može ubrzati tamnjenje kože, no većini ljudi može pojačati opekotine izazvane sunčanjem, te izazvati pojavu "fleka" na koži.

 

Ljiljan (Lilium candidum L., Liliaceae)

Macerat ljiljana se u balkanskim krajevima tradicionalno spremao u Bosni, premda je to poznata, ali i zaboravljena europska biljka za kozmetiku. Uglavnom se spravlja u bademu i suncokretu. Daje koži sjaj i vitalnost, a koristi se i u pakunzima za kosu. Uz ekstrakt tratinčice, ima reputaciju da djeluje na hiperpigmentacije  (pjege) kože  i  sprečava  njihovo  nastajanje. Macerat ljiljana je i postao popularan jer dugom primjenom daje lijep, bijeli ten. U kemijskom sastavu mu se ističu fitosteroli, alkaloid etiolin koji i djeluje protiv hiperpigmentacije kože, te eterično ulje ugodnog mirisa koji podsjeća na vaniliju.

Monoi (Gardenia taitensis DC, Rubiaceae)

Čaroban cvijet Francuske polinezije neobično je zamamnog mirisa. Macerat svježih cvjetova spravlja se tradicionalno u kokosovom maslacu postpukom sličnom enflourage­u. Vrlo se brzo apsorbira, njeguje i štiti kožu, a omiljen je u pakunzima za kosu.  Omiljen  je  upravo zbog  svojeg  parfemskog  mirisa. U svojoj postojbini ima reputaciju da djeluje protiv kožnih upala, da regenerira, i, što je zanimljivo, da djeluje afrodizijački. Odličan je macerat i za masažu.

Mrkva, korijen (Daucus carota L., Apiaceae)

Macerat korijena mrkve još je jedna od primjena ove svestrane biljke u kozmetici. Bogat karotenoidima, koristi se prije, tijekom i nakon sunčanja, zbog visokog sadržaja karotenoida koji sprečavaju oštećivanje kože izazvano UV zrakama. Koristi se puno i u anti‐age kozmetici. Zanimljivo, koristi se i kao dodatak prehrani kao prirodni izvor vitamina A.

Neven (Calendula officinalis L., Asteraceae)

Popularna vrtna biljka jedan je od omiljenih macerata u fitoterapiji. Macerat nevena smiruje upale, koristi se kod opekotina, u preparatima  nakon  sunčanja,  ali  i  kod  raznih  upalnih bolesti kože, od atopijskog dermatitisa, psorijaze, lihena te kod uboda insekata i opekotina od meduza. Koristi se puno u  kozmetici za  bebe  i  malu  djecu.  Macerat  se  tradicionalno spremao grijanjem u svinjskoj masti, a spravlja se i u maslinovom, bademovom i suncokretovom ulju. Prema našem iskustvu, najbolje se macerira u kokosovom maslacu, koji se vrlo brzo upija u kožu.

Stolisnik (Achillea millefolium L., Asteraceae)

Snažno protuupalan macerat prava je blagodat za sve upalne bolesti kože. Koristi se kao i macerat nevena za upalne bolesti kože. Ugodnog je mirisa i potiče regeneraciju kože, pa se u narodnoj medicini koristio za liječenje manjih ozljeda, te kod bolnih zglobova i mišića. Koristi se za njegu dječje kože, te za kožu sklonu iritaciji.

  

  

Tepezcohuite (Mimosa tenuiflora (Willd.) Poir., Fabaceae)

U doslovnom prijevodu drvo kože, tepezcohuite je u Srednjoj Americi isto što je u našim krajevima gavez ili arnika. Snažno potiče regeneraciju kože, ali i djeluje antibakterijski, što je rijetkost među maceratima.  Premda  se  koristi  puno stoljeća, postao je planetarno popularan nakon velikog potresa prije 16 godina u Meksiku, kada su  se  rane  nastradalih  liječile  prahom  kore ovog ljekovitog  stabla.  Koristi  se  kod oštećene, upaljene i inficirane kože. Nema mirisa, tako da macerat ima miris biljnog ulja. Vrlo je ugodan za kožu i ne iritira. Osim u obliku macerata, tepezcohuite koristi se i kao prah (posip za rane), a vodeni ekstrakti ulaze u brojne recepture emulzija i gelova za tuširanje.

Tratinčica (Bellis perenis L., Asteraceae)

U prirodnoj kozmetici biljka Bellis perrenis postala je standard za liječenje hiperpigmentacija kože (pjege kože). Osim vodenih ekstrakata i tinktura, koristi se za tu namjenu i uljni macerat ove biljke. Potiče i cirkulaciju u koži, pa je dobar kod stanjene i zrele, devitalizirane kože. Od ljekovitih sastojaka ističe se eterično ulje i triterpeni.

   

 

Urukum (Bixa orellana L., Bixaceae)

Macerat urukuma iznimno je bogat karotenoidima, još više nego macerat mrkve. Spravlja se maceriranjem praha urukuma u biljnim uljima poput badema, marelice, suncokreta i drugih ulja. Prisustvo karotenoida daje mu intenzivno crvenu boju. Koristi se u kozmetici kao i macerat mrkve. Kremama daje snažno žutu do narančastu boju.

Vanilija (Vanilla planifolia Jacks. ex Andrew)

Da i nema ljekovito djelovanje, ovaj macerat bi bio vrlo popularan zbog svojeg rajski ugodnog, prehrambenog mirisa vanilije. Spravlja se od štapića vanilije bogatih vanilinom. Macerat vanilije zbog svojih aktivnih spojeva kao što je vanilin potiče regeneraciju kože, a svim uljima i emulzijama (kremama) daje posebno ugodan miris. Dobro se slaže s mnogim eteričnim uljima (citrusi, ruža, geraniji, palmarosa, bušin...). Kako bi se istaknuo miris vanilije, spravlja se u uljima koja nemaju snažan miris, ili čiji se miris dobro slaže s vanilijom. To su badem, marelica, orah i slična ulja.

Vinova loza, list (Vitis vinifera L., Vitaceae)

List crne vinove loze, danas zaboravljeni narodni lijek, koristio se kod problema s cirkulacijom, proširenim venama i ispucalim kapilarama. U istu namjenu koristi se i uljni macerat listova vinove loze. Pomaže kod ispucalih kapilara, kože sklone crvenilu, tegoba s venama, ali i kod celulita. Ubrzava metabolizam kože.

Pregled važnijih voskova

Kandelila (Euphorbia cerifera Alcocer = E. antisyphilitica Zucc., Euphorbiaceae)

Kandelila vosak je snažno filmogen (prekriva kožu i štiti), sastoji se od 50% ugljikovodika (dužina lanca 29‐33 ugljikova atoma, 20‐30% dugolančanih estera i 12‐14% triterpenskih estera. Pojačava prianjanje kozmetičkih preparata za kožu, pa se koristi u maskarama, ruževima za usne te zaštitnim kremama za lice. Sastavni je dio i nekih emulzijskih sustava (Emulium kappa). Ima visoku temperaturu tališta (70 °C). Premda filmogen, daje koži osjećaj glatkoće.

Karnauba (Copernicia cerifera C. Martius, Arecaceae)

Karnauba vosak, nakon pčelinjeg, najpoznatiji je vosak široko korišten u farmaceutskoj industriji. Sadrži 80‐85% dugolančanih estera masnih kiselina, 10‐16% dugolančanih alkohola, 3‐6% masnih kiselina i 1‐3% ugljikovodika. Među esterima ima puno estera diola i hidroksiliranih masnih kiselina. Sadrži i dosta cinamične kiseline, koja dobro apsorbira UV zračenje i djeluje kao antioksidans. Karnauba vosak ima iznimno visoku točku tališta od 83 °C. Zbog toga se dodaje u ruževe za usne kako bi spriječio njihovo taljenje u ljeti, kao stabilizator emulzijskih sustava, balzame za kožu i raznu dekorativnu kozmetiku. Iznimno je filmogen i štiti kožu od isušivanja, no masnoj koži izaziva osjećaj “kože koja ne diše”.

Mimoza (Acacia decurrens (Wendl.f.) Willd., Fabaceae)

Vosak mimoze luksuzni je član u grupi voskova. Diskretnog mirisa i okusa meda, ima idealnu temperaturu taljenja za jedan vosak (60‐65 °C), balzamima i kremama daje i konzistenciju i mekuću i ugodnu teksturu. U sastavu se ističe bogatstvo fitosterola, tako da je ovaj vosak dvostrukog djelovanja ‐ štiti kožu zbog sadržaja voska (estera dugolančanih alkohola i masnih kiselina), te omekšava kožu zbog fitosterola. Koristi se za izradu laganih balzama za lice, tijelo i usnice.

Pčelinji vosak (Apis mellifera)

U nas najpoznatiji vosak proizvod je pčela, koje ga koriste za spravljanje saća. Pčelinji vosak jedan je od prvih voskova koji se koristio u prirodnoj kozmetici. Kao i svi voskovi, štiti kožu od isušivanja, a prve kreme (pseudoemulzije) spravljale su se s pčelinjim voskom   još  u  doba   stare   Grčke.   Tali   se   na
temperaturi između 61‐66 °C. Ima široku primjenu: balzami za usnice, kožu i tijelo, stabilizator emulzija (koemulgator), sapuni, izrada svijeća. Postoje dvije komercijalne varijante ‐ žuti (nepročišćeni) vosak, koji sadrži otopljene tvari iz drugih proizvoda pčela i najčešće i ima miris koji podsjeća na med, te bijeli (pročišćeni) vosak koji se dobiva iz žutog voska pročišćavanjem preko tvari koje vežu mirise i boje. Bijeli vosak nema mirisa i koristi se kada postoji opasnost od alergijske reakcije ili kada se želi izbjeći miris voska u kozmetici.

  

Soja (Glycine max (L.) Merr., Fabaceae)

Kao što se vosak jojobe obično klasificira u biljna ulja, premda je vosak, tako se vosak soje krivo klasificra među voskove premda nije vosak, već se radi o zasićenim trigliceridima iz ulja soje. Potpuno bez mirisa i okusa, snježno bijele boje i temperature taljenja na 50 °C, vosak soje ima i drugačije primjene od drugih voskova. Jedna od njih je zanimljivost izrade svijeća za masažu, budući da gori bez dima, a sama toplina plamena tali vosak na temperaturi koja ne peče kožu, već je samo ugodno topla. Kremama daje kompaktnost, ali i  vrlo  ugodnu  i  laganu teksturu;  filmogen  je,  ali  nije  težak  za  kožu.  Daje  kremama  i balzamima estetski dopadljiv sjaj.

Riža (Oryza sativa L., Poaceae)

Kao i karnauba vosak, vosak riže tali se na visokoj temperaturi (78‐82 °C). Za razliku od drugih voskova, ovaj vosak daje posebnu glatkoću i mekoću koži, a istovremeno ju štiti tankim i ugodnim filmom. Kao lagani i ugodan vosak, odličan je za spravljanje pseudo‐emulzija (cold  krema),  dajući  im  ugodniji osjećaj i veću mekoću od pčelinjeg voska. Koristi se u laganim balzamima, te u dekorativnoj   kozmetici   kada   se   želi   postići   stabilnost   i   tvrdoća   proizvoda,   uz istovremeno lagani osjećaj na koži.

Nastavlja se....

Napisao: dr. sc. Stribor Marković

Većinu opisanih ulja, maslaca i macerata možete kupiti u Terra Organica Web Shopu.

Izvor: Centar Cedrus

GDJE KUPITI?

U srcu Zagreba, na adresi Antuna Bauera 16, otvoren je Terra Organica maloprodajni dućan s najvećim izborom eteričnih ulja, biljnih ulja i hidrolata, kao i velikom ponudom organske kozmetike i prirodnih dodataka prehrani.

Adresa dućana: Antuna Bauera 16, Zagreb

Radno vrijeme:

Pon-pet: 09:00-20:00

Subota: 09:00-14:00

Telefon: 01/5576-044

WEB SHOP: www.terra-organica.hr

Prikaz veće karte