Aromaterapija - pristupi i škole

Pročitajte:

Eukaliptus(i)

Razne vrste eukaliptusa daju eterična ulja iznimno različitog kemijskog sastava i, logično, različitog djelovanja. Tako eukaliptus dives (Eucalyptus dives) daje eterično ulje bogato piperitonom, a koristi se za njegu masne kože; eukaliptus radiata (Eucalyptus radiata) je bogat felandrenom i koristi se kao relativno blago ulje za dišne infekcije u djece; limunski eukaliptus (Eucalyptus citriodora) sadrži puno aldehida citrala i koristi se kao protuupalno ulje kod artritisa te kod celulita. Cijelu priču dodatno zamršuju i kemotipovi eukaliptusa. Tako vrsta eukaliptus polibrakteja (Eucalyptus polybractea) ima dva kemotipa: kemotip cineol koji se koristi kod infekcija donjih dišnih puteva i kemotip kripton koji se koristi u vagitorijima za terapiju infekcija humanim papiloma virusom (HPV-om).

Više: EUKALIPTUS GLOBULUS

Konopljika

Klinički kontolirana studija pokazala je da su žene koje su uzimale 20 mg ekstrakta konopljike dnevno tijekom tri mjeseca imale značajno smanjenje slijedećih simptoma PMS-a: nervozu, promjene raspoloženja, glavobolju, napetost u dojkama. Druga dvostruko slijepa studija pokazala je da su žene, uzimajući konopljiku, osjećale veće olakšanje kod tegoba povezanih sa PMS-om nego one koje su uzimale suplemente B6 vitamina, koji se uobičajeno daju za tretiranje PMS-a. Konopljika, kombinirana sa nekim homeopatskim remedijama, također je u dvostruko slijepoj studiji potvrđena kao pomoć kod mastalgija (bol u dojkama).

Više: KONOPLJIKA

Paprena metvica

Eterično ulje paprene metvice ima vrlo zanimljivu primjenu potkrijepljenu brojnim kliničkim studijama. Upravo je to ulje dokaz kako aromaterapija (upotreba eteričnih ulja za pomoć i liječenje tegoba i bolesti) pripada u službenu medicinu kao dio fitoterapije. Službeno je odobreno kao lijek oralnim putem kod: nadutosti, iritabilnog kolona, prehlade i kašlja. Vanjska primjena (mazanjem na kožu i inhalacijama) odobrena je u sljedećim bolestima: migrena, reumatske tegobe, pruritus (svrbež) kože, alergijske upale kože. Objavljeno je osam kliničkih studija o upotrebi eteričnog ulja paprene metvice kod iritabilnog kolona, te jedna studija u primjeni kod migrene, na osnovi kojih su regulatorne agencije dale dozvolu za upotrebu ovog eteričnog ulja kao lijeka. U aromaterapiji se oralna upotreba preporučuje još i kod manjih jetrenih i žučnih tegoba te kod akni.

Više: PAPRENA METVICA

Lavanda

Pod imenom “lavanda”, kriju se brojne biljke. U biti, postoji cijeli rod lavandi (latinski: Lavandula) kojem pripada četrdesetak različitih vrsta, brojnih križanaca te uzgojenih klonova lavandi. Premda možda pomišljate da takva činjenica zanima isključivo botaničare čiji je posao klasifikacija biljaka, imajte na umu kako razne vrste, te njihova eterična ulja, imaju sasvim različito djelovanje, a neke lavande su poznate i po neželjenim, toksičnim učincima na organizam.

Više: LAVANDA ILI LAVANDE

Ulje noćurka

Ulje noćurka koristi se oralnim putem u tretmanima sniženja razine kolesterola, dijabetesa svih oblika, tradicionalno se upotrebljava u slučaju hiperaktivnosti kod djece, multiple skleroze, aterosklerotičnih promjena, u poboljšanju funkcije mozga, želučanih tegoba, dobro djeluje na ženski organizam, prvenstveno kod neugodnih simptoma koji se javljaju prije menstruacije, pomaže ženama u menopauzi kada se koristi kao prirodna terapija (zamjena za hormonalnu). Jedno ispitivanje u Velikoj Britaniji obuhvatilo je 70 žena koje se ranije nikakvim metodama nisu uspjele osloboditi bolova i tegoba koje su se javljale iz mjeseca u mjesec. Uzimajući tri puta dnevno dvije kapsule ulja noćurka, 57% pacijentica potpuno je prestalo osjećati simptome, 22 % je osjetilo djelomično poboljšanje, a samo kod 11% terapija nije dovela do promjene.

Više: Uljem noćurka protiv psorijaze i ekcema

Aromakozmetika

Biljna i eterična ulja prolaze kroz slojeve kože, njeguju je i hrane. Njihove spojeve koža prepoznaje i ugrađuje ih u svoje stanice, gdje uspostavljaju ravnotežu staničnih funkcija i potiču međustaničnu izmjenu tvari...

Više: AROMAKOZMETIKA

Posjetite:

Plod divlje ruže

Zbog svojeg izuzetnog sastava, hladno prešano ulje ploda divlje ruže se primjenjuje kod cijelog niza indikacija. Ulje broj jedan za uklanjanje bora, strija, ožiljaka, keloida i staračkih pjega. Isto tako se uspješno primjenjuje kod opekotina i kože oštećene UV zrakama, dermatitisa, ekcema, vitiliga, seboreje, psorijaze, akne rozacee i atopijskog dermatitisa. Njeguje suhu i kemijski obrađenu kosu, te krhke nokte.
Kod svakodnevne njege kože hidratizira i revitalizira kožu, povećava elastičnost i potiče povećanje kolagena.

Više: ULJE PLODA DIVLJE RUŽE

Aromalampica ili difuzer?

Mnogi ljudi znaju da se za ispunjavanje prostorija mirisom eteričnih ulja upotrebljavaju AROMALAMPICE. Aromalampice su svakako estetski prihvatljiv dodatak u prostoriji, no u smislu primjene eteričnih ulja one imaju nekoliko nedostataka:

1. eterična ulja stavljaju se u vruću vodu. Vruća voda izaziva procese razgradnje eteričnog ulja, pogotovo onih ulja bogatih kemijskim spojevima esterima (poput eteričnog ulja lavande) i spojevima monoterpenima (poput mandarine ili limuna). Time se smanjuje njihova ljekovitost, a gubi se i na kvaliteti mirisa.

2. budući da su eterična ulja najčešće smjese različitih kemijskih spojeva, dolazi do pojave frakcionacije, tj, najprije isparavaju spojevi nižeg vrelišta, a tek potom i spojevi višeg vrelišta. Posljedica toga je opet ista: budući da su eterična ulja smjese spojeva koji su djelotvorniji kao sinergija nego čisti pojedini spojevi koji se nalaze u sastavu eteričnih ulja, takva pojava frakcionacije umanjuje ljekovitu učinkovitost eteričnog ulja. Nadalje, ako promatramo samo mirisnu notu, dolazi do odvajanja lakših nota od baznih nota eteričnog ulja, a time se gubi na kvaliteti mirisa.

Više: AROMALAMPICA ILI DIFUZER?

Shea maslac

Shea maslac je zbog svojeg sastava nezamjenjiv u svakodnevnoj njezi kože. Sadrži velike količine nezasićenih masnih kiselina (između 7 i 12%), vitamine A i E, te visok sadržaj proteina i minerala. Naročito je učinkovit kod regeneracije stanica kože i za njegu starije i naborane kože (antiaging efekt). Djeluje protuupalno, pa pomaže kod raznih oboljenja kože kao što je psorijaza, seboreja, ekcemi, neurodermitis i akne. Isto tako pomaže kod zacjeljivanja manjih rana, ogrebotina i opekotina. Shea maslac duboko prodire u kožu, regenerira je, pa se može koristiti i kod tretmana strija i ožiljaka. Naročito je dobar za prevenciju strija tijekom trudnoće.

Više: SHEA MASLAC

Mandarine

Eterično ulje usplođa mandarine svima je vrlo poznato, no vrlo malo proizvođača razlikuje ulje crvene i ulje zelene mandarine.

Oba ulja se dobivaju hladnim tiještenjem usplođa („kore“) mandarine. Ulje zelene mandarine se dobiva od još nezrelog (zelenog) ploda kada je veličine oraha, dok se za ulje crvene mandarine tiješte zrele mandarine. Djelovanje ulja crvene i zelene mandarine je slično, ali ipak postoje stanovite razlike na koje treba obratiti pažnju.

Više: MANDARINE - CRVENA ZA SMIRENJE, ZELENA ZA PROBAVU

Ravensara

Obično se za eterično ulje prave lavande (Lavandula officinalis) kaže kako je vrlo blago, pa se smije nerazrijeđeno nanositi direktno na kožu. No, lavandino ulje je grubo u usporedbi s uljem ravensare koje je još blaže i koža ga izvrsno podnosi. No to ne znači da ima i slabo djelovanje. Ravensara je jedno od najjačih protuvirusnih ulja! Čim pomislite na virusne infekcije, sjetite se ulja ravensare. Takve infekcije su:

- gripa
- herpesi
- humani papiloma virus (HPV)
- virusne infekcije dišnog sustava
- virusne infekcije probavnog sustava.

Više: Ravensara

Aromaterapija - pristupi i škole

Aromaterapija je danas često spominjana “alternativna” tehnika, popularizirana putem časopisa, knjiga i Internetom, a marketinški promovirana kroz kozmetičke salone i wellness centre. Usudim se reći: mnogi imaju hrabrosti pričati o aromaterapiji bez da sami imaju dovoljno znanja o njoj, kao da nikada nisu postali svjesni koliko je to područje zaista veliko.

Aromaterapija je korištenje eteričnih ulja u svrhu liječenja, te očuvanja zdravlja. Do pogrešnog razumijevanja dolazi već kod definiranja pojma “bavljenje aromaterapijom”. Mnogi koji na neki način upotrebljavaju eterična ulja automatski podrazumijevaju da je već sama činjenica što ih koriste dovoljna da kažu kako se bave aromaterapijom. Je li to baš tako? Najveći potrošači eteričnih ulja su duhanska i prehrambena industrija. Očito da dodavanje eteričnog ulja u kocku za juhu ili u cigarete baš ne možemo nazvati aromaterapijom. Jednako tako je besmisleno nazvati aromaterapijom korištenje eteričnih ulja za dezodoriranje zraka, tekućeg sapuna za ruke ili omekšivača za rublje (a upravo ćete pod nazivom «aromaterapija» pronaći spomenute proizvode na policama trgovina). No, korištenje eteričnih ulja u smislenoj i ciljanoj terapiji, pa bila to i samopomoć primjenom eteričnih ulja u aromalampici, jest aromaterapija. Stoga je vrijeme da vidimo kakvi sve pristupi aromaterapiji postoje.

Povijest aromaterapije počinje u Francuskoj, kada je kemičar René Maurice Gattefossé uočio ljekovita svojstva eteričnih ulja, do tada korištenih u medicini samo sporadično. Cijela loza francuskih i belgijskih aromaterapeuta, uključujući i svjetski poznate liječnike i farmaceute kao što su Jean Valnet, Daniel Penoel, Dominique Baudoux, Christian Durraford i Jean-Claud Lapraz, dala je enorman medicinski doprinos razumijevanju djelovanja eteričnih ulja i etablirala njihovu prisutnost u službenoj medicini. Takav pristup, zbog frankofonosti njegovih predvodnika, naziva se francuska škola aromaterapije. I doista, mnoga kapitalna djela iz aromaterapije dominantno se izdaju na francuskom jeziku, te dublji teoretski i praktični rad često zahtijeva poznavanje tog jezika. Naravno, postoje vrlo vrijedni autori koji su iskoračili iz frankofonosti, prevodeći ili izdajući knjige na engleskom jeziku, poput aromaterapeuta Kurta Schnaubelta koji vodi uglednu školu aromaterapije u SAD-u. Po čemu je francuska škola aromaterapije karakteristična?

U Centru Cedrus konstantno pozivamo na jasnoću i preciznost kriterija kvalitete eteričnih ulja, govoreći kako eterična ulja moraju biti botanički i kemijski definirana. To znaći da ne možemo govoriti o «eteričnom ulju eukaliptusa», već moramo precizirati o kojem se eukaliptusu radi (eukaliptus radiata, eukaliptus globulus, limunski eukaliptus, eukaliptus dives...). Razlog leži u jednostavnoj činjenici da različite biljne vrste istog roda, kao kod eukaliptusa, daju eterična ulja različitog kemijskog sastava. A upravo kemijske tvari diktiraju djelovanje na organizam, na svim nivoima, ne samo na tjelesnom već i na energetskom nivou (popularnom u radu tzv. alternativaca). Eukaliptus radiata je zbog nižeg sadržaja cineola u odnosu na eukaliptus globulus manje iritativan i pogodan za primjenu na djeci, limunski eukaliptus zbog aldehida djeluje bolje protuupalno, a eukaliptus dives zbog piperitona djeluje izvrsno za njegu masne kože. Potreba za takvom kemijskom preciznosti najbolje se očituje u slučaju kada ista vrsta, ovisno o mjestu rasta i malim genetskim varijacijama, daje eterična ulja različitog kemijskog sastava. Tada govorimo o kemotipovima.

Često na seminarima naglašavamo primjer ružmarina. Postoji više kemotipova ružmarina: kemotip kamfor, kemotip cineol, kemotip verbenon, a razlike u njihovom djelovanju postaju vrlo jasne kada znamo da ružmarin kemotip verbenon pospješuje rad jetre, a ružmarin kemotip kamfor je oštećuje. Za one koje misle kako se ta razlika iskazuje tek oralnim korištenjem eteričnih ulja, dovoljno je reći kako je upravo ružmarin verbenon taj koji se koristi u aromakozmetici, dakle dermalnom aplikacijom, dok ostali kemotipovi ružmarina nisu dobri za njegu lica.

U francuskoj školi aromaterapije kemijska i botanička preciznost, koju sam ilustrirao u prethodnom odlomku, temelj je iz kojeg gradimo svo znanje i iskustvo u aromaterapiji, neovisno o tome koristimo li ulja dominantno za farmakološko djelovanje na tijelo ili za energetsko djelovanje na biće u cjelini. Takva preciznost daje konkretnije rezultate, uzemljuje aromaterapeuta i čini ga odgovornijim u radu s ljudima.

Nadalje, francusku školu aromaterapije karakterizira korištenje većih doza eteričnih ulja, te oralna, rektalna i vaginalna uporaba eteričnih ulja, a ne samo dermalna i inhalacijska primjena koja se češće spominje u anglosaksonskom pristupu. Ulja se koriste smislenije, konkretnije, a svako ulje ima vrlo jasan i konkretan set indikacija, odnosno tegoba i bolesti u kojima se koriste. Prisustvo farmaceuta kao jednih od predvodnika aromaterapije u Francuskoj (za razliku od Hrvatske, na žalost) osiguralo je i cijeli niz zanimljivih ljekovitih oblika s eteričnim uljima, poput vagitorija, supozitorija, kapsula, enteričkih kapsula, sublingvalnih tableta, sirupa, gelova, krema...

Francuskoj školi se prigovara, baš kao i Francuzima kao naciji, neka vrsta elitizma i odijeljenosti. Takva predodžba je posve pogrešna, jer se čak i u Francuskoj aromaterapijom ne bave samo liječnici i doktori farmacije, već i brojni laici. Naravno da francuski pristup zahtijeva dublja teoretska znanja, ali ta znanja nisu bauk i lako ih usvajaju i ljudi čija je struka daleko od medicine, farmacije ili kemije. Francuska škola je, logično, iznimno jaka u Francuskoj, te drugim zemljama u kojima se govori francuski jezik, poput Belgije, Švicarske i Kanade, te frankofonih zemalja Afrike, poput Madagaskara. No, malo ljudi je svjesno kako je takav pristup relativno jak čak i u Velikoj Britaniji, zemlji koja se drži kolijevkom anglosaksonske aromaterapije, te u zemljama poput SAD-a, Meksika, Španjolske, Njemačke, Italije, pa čak i Rusije, te se razvija i u nekim zemljama Dalekog Istoka. Iznimno jaka striktnost u korištenju eteričnih ulja katkad je činjenica na koju prigovaraju i sami Francuzi. Eterična ulja koja se kod nas prodaju bez ikakve kontrole, poput ljekovite kadulje, miloduha, španjolske lavande i komorača, u Francuskoj možete dobiti samo u ljekarni, s time što će vas farmaceut vrlo podozrivo ispitivati o razlozima njihove kupnje, a može vam ih i odbiti izdati.

Velika je zabluda kako je francuska škola aromaterapije isključivo farmakološka i usmjerena na fizički nivo, pa se upotreba eteričnih ulja s naglaskom na psihoenergetskom djelovanju odmah svrstava u anglosaksonsku školu. Brojni autori francuske škole jasno navode energetska djelovanja eteričnih ulja, poput upotrebe eteričnih ulja po akupunkturnim meridijanima i čakrama. U toj školi je najrazvijenija i hidrolaterapija, upotreba cvjetnih vodica ili hidrolata, koja se smatra nekom vrstom homeopatije u aromaterapiji. Primjerice, švicarska autorica Lydia Bosson dominantno govori o djelovanju hidrolata na emotivni i energetski nivo čovjeka.

Francuska škola aromaterapije nije jednoglasna, i u njoj se očituju različiti pristupi aromaterapiji, pa i samim eteričnim uljima. Zoran primjer je neslaganje Jean Valnet-a s jedne strane, te Daniel Penoel-a i Pierre Franchomme-a s druge strane oko upotrebe deterpeniziranih eteričnih ulja. Jean Valnet uglavnom je koristio deterpenizirana ulja misleći kako je time smanjena njihova toksičnost i iritativnost. Tome su se jasno usprotivili Daniel Penoel i Pierre Franchomme dokazujući kako su neka ulja, poput ulja usplođa limuna, škodljivija ako su deterpenizirana.

Usko naslonjena na francusku školu, rekao bih gotovo identična s njom, jest njemačka škola aromaterapije. Nijemci, precizni kao što ih i bije glas, ograničili su poprilično širok spisak eteričnih ulja korištenih u francuskoj školi, na ona kojima je medicinsko djelovanje dokazano u većim kliničkim studijama, a ne samo u medicinskom iskustvu liječnika -aromaterapeuta. Takva eterična ulja nalaze se prihvaćenima u «bibliji» klinički odobrenih biljaka, a to su Monografije Komisije E njemačke vlade. Ta ulja su paprena metvica, japanska metvica, kim, niauli, komorač, anis, eukaliptusi bogati cineolom, eterična ulja jele i smreke, kemotipovi ružmarina, te ulja bora. Kao i francuska škola, njemačka škola jasno naglašava oralnu i rektalnu primjenu eteričnih ulja. Dapače, neka su eterična ulja službeno odobrena za oralnu upotrebu u iznimno velikim dozama po kriterijima anglosaksonske škole, poput paprene metvice koja se uzima u dozama od 0,2 mL po kapsuli. Njemačka, usprkos takvoj jasnoći, ima relativno skromno razvijenu aromaterapiju u odnosu na Francusku, ali to nadoknađuje kao vodeća zemlja u fitoterapiji. Ako se igdje Francuska i Njemačka dobro usklađuju, onda je to ogromna tradicija i ozbiljnost pristupa fitoterapiji, te se francuska i njemačka izdanja svjetski najkvalitetnijih knjiga iz fitoterapije i kemije ljekovitog bilja stoga izdaju simultano, a na engleski jezik budu prevedena tek naknadno.

Anglosaksonska škola, kao što ime govori, začeta je u engleskim govornim zemljama (Velika Britanija i SAD). Za njen se osnutak «okrivljuje» Marguerite Maury, inače učenica Rene Maurice Gattefosse-a. Naravno, i ja koji sam nesklon takvom pristupu aromaterapiji, smatram vrlo pozitivnim njenu pojavu u povijesti aromaterapije. Ona je pokušala popularizirati aromaterapiju, napravivši koncept koji je danas bliži wellness opcijama, nego medicini. I time je odigrala značajan korak, na jednom nivou prema naprijed, a na drugom prema nazad.

Temeljna karakteristika anglosaksonskog pristupa je korištenje nižih doza eteričnih ulja, te izbjegavanje oralnog, rektalnog i vaginalnog korištenja. Premda možemo diskutirati o tome da li izbjegavanje takvih načina primjene eteričnih ulja u startu limitira aromaterapiju, glavni nedostatak anglosaksonskog pristupa ne leži u tome, već u gotovo monotonom izbjegavanju kemijske i botaničke preciznosti u mnogim knjigama. «Rosemary», «mint», «thyme» i «eucalyptus» i slični nazivi nalaze se u knjizi, bez da znamo o kojim točno vrstama ili kemotipovima govorimo.

Drugi veliki nedostatak anglosaksonskog pristupa je nesigurnost u indikacijama korištenja eteričnih ulja, pa se iza naslova «rosemary» kočoperi impozantan spisak bolesti i tegoba, od astme, bolova u kičmi, masne kose do visokog i niskog krvnog tlaka (istovremeno). Čak ako i ostavimo po strani što ne znamo o kojem kemotipu ružmarina govorimo, ostaje činjenica da takvi spiskovi izazivaju podsmijeh liječnika i drugih medicinskih djelatnika, a u aromaterapeuta početnika izazivaju očaj jer dobivaju osjećaj da sva ulja služe za sve bolesti.

Kemijski neprecizan anglosaksonski pristup često postaje dobro tlo za prodaju nekvalitetnih ulja, stoga je takav pristup vrlo rado potican od prodavača željnih dobre zarade. U francuskoj školi, prodavač ili ljekarnik neće prihvatiti eterično ulje bez jasnih analiza kemijskog sastava. U anglosaksonskom pristupu, dovoljno je reći «100% prirodno i čisto eterično ulje» pa da ono bude prihvaćeno kao ulje «vrhunske kvalitete». To ostavlja solidan manevarski prostor za manipulaciju. Navest ću jedan primjer. Prema američkom presedanu vezanom uz korektnost reklamiranja i oglašavanje proizvoda, dovoljno je da u bočici bude bar 1% doista 100% čistog eteričnog ulja, pa da možete reklamirati takvo eterično ulje kao 100% prirodno i čisto. A ostalih 99% mase u bočici može biti bilo što. Zbilja, kažu li koliki dio od ulja u bočici doista jest prirodan? A bez kemijske analize to ne možemo znati.

Ipak, ništa nije crno-bijelo. U anglosaksonskoj aromaterapiji postoji veliki pravac korištenja eteričnih ulja u medicini, a autori poput Jane Buckle jasno svjedoče o takvom pristupu. Postoje i aromaterapeuti anglosaksonske škole koji gotovo fanatično paze na kvalitetu eteričnih ulja, postavljajući standarde koji nisu svakodnevica niti u francuskoj ili njemačkoj školi, poput organskog ili čak biodinamičkog uzgoja, te zahtijevaju da ulje ne smije biti punjeno strojevima, niti podvrgnuto rendgenskim kontrolama ili jakom elektromagnetskom ili mikrovalnom zračenju. Njima i dugujemo novu dimenziju i razinu kvalitete eteričnih ulja.

Kako je u Hrvatskoj? U razvoju aromaterapije kod nas uvodio se dominantno anglosaksonski pristup aromaterapiji, i to samo jednom dijelu anglosaksonske aromaterapije. U Centru Cedrus u Hrvatsku donosimo francuski pristup aromaterapiji, kroz edukaciju, Internet i medije.

Prema mojem osobnom iskustvu, do sada sam nailazio na gotovo paradoksalnu situaciju da bi se francuski pristup automatski nazivao «isključivo medicinskim» i «neholističkim», dok su se očite manjkavosti anglosaksonskog pristupa pokušavale opravdati «holističkim pristupom» ili «duhovnim aspektom djelovanja ulja». Paradoksalno stoga, jer upravo fitoterapija i aromaterapija prema francuskoj i njemačkoj školi priznaju međuovisnost funkcije organa, te ovisnost njihovog zajedničkog funkcioniranja s ukupnošću osobe, što uključuje i emocije, misli i duh. I upravo to je čini različitom od tzv. konvencionalne medicine.

Zanimljivo, upravo bi anglosaksonskoj školi trebalo biti važno da su eterična ulja kvalitetna, doista prirodna, kako bi se iscjeljujuća energija biljaka doista i nalazila u bočici. Očito je da kemijski sintetizirano ulje ne može nositi iscjeljujuću energiju biljke, već konfuznu energiju kemijske industrije. No, iz nekog razloga hrvatskim «anglosaksoncima» to i nije toliko bitno. Uzroci se mogu tražiti na raznim stranama, jedan od očitih je manjak znanja nekih nositelja aromaterapije. Pojedini uvoznici ili distributeri eteričnih ulja govorili bi mi kako oni «stoje iza kvalitete svojih ulja». No, stoje li iza svojeg znanja? Vrlo malo ljudi u Hrvatskoj doista zna koje spojeve treba znati prepoznati da se utvrdi je li ulje doista kvalitetno. Drugi uzrok je tamniji, jer za razliku od prvog, koji se može lako ispraviti edukacijom i dobrom namjerom, ovdje nalazimo namjernu prodaju loših eteričnih ulja. Kada namjerno preferiramo patvorinu samo zbog trgovačke marže od 200%, u odnosu na doista kvalitetno prirodno ulje koje nosi maržu od 30%, tada ulazimo u odgovor što je doista holistično, a što je -duhovna patvorina. Tako i duhovna patvorina, odnosno pseudoduhovnost, traži sličnu energiju, a to su patvorena eterična ulja. Manji dio krivnje leži i u korisnicima. Tko traži eterično ulje lavande samo na temelju kriterija «gdje je jeftinije», taj bolje da ne kupuje eterična ulja uopće, a kamoli da se bavi aromaterapijom.

Velika je šteta ne uvesti kemijsku preciznost i u energetski rad, jer kemotipska preciznost i u energetsko djelovanje eteričnih ulja unosi novu razinu: razigrano blag, dječački, yang aspekt timijana kemotipa linalol, i djevojački, yin aspekt timijana kemotipa geraniol stoje prilično nasuprot temeljitom, ali vrlo grubom timijanu kemotipu timol. Duhovnost nije kategorija odvojena od tijela, kemije i farmakologije, već diše zajedno s njima. Tko to ne vidi, još nije ni zakoračio u prostor duhovnosti.

Ovaj članak uvod je seriji novih tekstova gdje ćemo detaljno objašnjavati jasne kemijske i botaničke kriterije kvalitete pojedinih eteričnih ulja, najpoznatijih i najtraženijih na hrvatskom tržištu. Do sada smo putem članaka, predavanja i seminara Centra Cedrus educirali određeni broj aromaterapeuta i laika te uspjeli promaknuti ideju kako eterično ulje mora biti kemijski certificirano. To je izazvalo promjenu svijesti na bolje, ali smo uočili i pojavu patvorina s kemijskim certifikatom kao reakciju distributera na zahtjeve osvještenijih kupaca. Stoga ćemo vam kroz tekstove koji će uslijediti idućih mjeseci na jednostavnom, laičkom nivou pomoći da prepoznate kvalitetno eterično ulje na temelju kemijskog sastava, a ne samo na temelju izjave trgovca ili distributera da posjeduje kemijski certifikat. Nemojte se preplašiti naziva kao što su kamfor, 1,8-cineol, linaloloksid, mentofuran i Z-ligustilid. Umjesto da budu samo imena spojeva nekima omražene kemije, pretvorit ćemo ih u nestašne detektive koji će nam nepogrešivo ispričati pravu priču o eteričnom ulju. To je vrlo holističan dar koji ćemo podijeliti s radošću.

Tekst napisao: dr. sc. Stribor Marković, mr. pharm., fitoaromaterapeut

Izvor: Centar Cedrus

GDJE KUPITIKVALITETNA ETERIČNA ULJA?

U srcu Zagreba, na adresi Antuna Bauera 16, otvoren je Terra Organica maloprodajni dućan s najvećim izborom eteričnih ulja, biljnih ulja i hidrolata, kao i velikom ponudom organske kozmetike i prirodnih dodataka prehrani.

WEB SHOP: www.terra-organica.hr

Adresa dućana: Antuna Bauera 16, Zagreb

Radno vrijeme:

Pon-pet: 09:00-20:00

Subota: 09:00-14:00

Telefon: 01/5576-044

Prikaz veće karte