Ljekovito bilje i eterična bilja kao zaštita od gripe

• Home
• Eterična ulja
• Fito & Aromaterapija
• Aromakozmetika
• Kontakt
• Forum
• Gdje kupiti?
• Shop

Aromaterapija

Aromaterapija, dio fitoterapije, kontrolirano je korištenje eteričnih ulja u svrhu očuvanja zdravlja te liječenja i prevencije bolesti, na svim razinama čovjekovog postojanja. Eterična ulja, iako ih nazivamo uljima, su smjese hlapivih, biološki aktivnih spojeva dobivenih iz biljaka destilacijom ili tiještenjem...

Više: AROMATERAPIJA

Eukaliptus(i)

Razne vrste eukaliptusa daju eterična ulja iznimno različitog kemijskog sastava i, logično, različitog djelovanja. Tako eukaliptus dives (Eucalyptus dives) daje eterično ulje bogato piperitonom, a koristi se za njegu masne kože; eukaliptus radiata (Eucalyptus radiata) je bogat felandrenom i koristi se kao relativno blago ulje za dišne infekcije u djece; limunski eukaliptus (Eucalyptus citriodora) sadrži puno aldehida citrala i koristi se kao protuupalno ulje kod artritisa te kod celulita. Cijelu priču dodatno zamršuju i kemotipovi eukaliptusa (za objašnjenje kemotipova pročitajte tekst o školama aromaterapije). Tako vrsta eukaliptus polibrakteja (Eucalyptus polybractea) ima dva kemotipa: kemotip cineol koji se koristi kod infekcija donjih dišnih puteva i kemotip kripton koji se koristi u vagitorijima za terapiju infekcija humanim papiloma virusom (HPV-om).

Više: EUKALIPTUS GLOBULUS

EHINACEA

Ehinaceja se koristi kod kroničnih infekcija poput dugotrajnih upala mokraćnog mjehura, kroničnih bolesti dišnog sustava, općenite boležljivosti i sklonosti čestim infekcijama poput prehlada.

Ehinaceja je biljka namijenjena intenzivnoj i kratkoj terapiji. Klinička fitoterapija jasno precizira da se nikako ne smije uzimati duže od 8 tjedana. U praksi, treba se koristiti jedan do dva tjedna u visokim dnevnim dozama jer tada ostvaruje najbolji učinak. Primjerice, tinktura vrste Echinacea purpurea koristi se tri puta na dan u dozi u kojoj se nalazi 2-3 mL svježeg soka ehinaceje (što je oko 5 mL tinkture, ovisno o pripravku). SIPF ekstrakt koristi se tri puta dnevno, a katkad i do pet puta na dan, u dozi od 3 mL (jedna čajna žličica).

Više: Ehinaceja - istine i zablude

WEB SHOP

Posjetite:

WEB SHOP

Prijetnje dišnim infekcijama, gripom, svinjskom gripom...

Prijetnje dišnim infekcijama, poput raznih tipova gripe, prate nas kroz veliku medijsku pompu. Bauk koji se stvara kroz medije više govori o žalosnom stanju današnjeg svjetskog novinarstva, a manje o stvarnom problemu raznih virusnih infekcija na planeti. To ne znači da one ne mogu biti opasne, pogotovo kod starijih ljudi i osoba sa smanjenom sposobnošću imunološke obrane.

Moderna bitka koju čovjek vodi protiv mikroorganizama traje jedva jedno stoljeće. Nasuprot nama, biljke u tome uspijevaju već stotinama milijuna godina. Zavirimo stoga u riznicu njihove mudrosti i iskustva.

Funkcija dišnog sustava u zdravlju i bolesti

Prva i najvažnija funkcija dišnog sustava je izmjena plinova. No nije i jedina – pluća osiguravaju i ravnotežu kiselosti (pH) krvi, balans plinova, te sudjeluju u kontroli krvnog tlaka putem renin-angiotenzin sustava. Sam proces disanja nije jednostavan – zrak koji ulazi u pluća mora se zagrijati i po potrebi ovlažiti, a uz to se moraju ukloniti čestice prašine te patogeni mikroorganizmi. To u najvećoj mjeri obavlja gornji dišni sustav odnosno nos i nosna šupljina koji djelotvorno uklanjaju čestice procesom turbulentnog gibanja zraka. Tako pripremljen zrak dolazi u plućima u kontakt s velikom površinom alveola na kojima se zbiva proces izmjene plinova između krvi i udahnutog zraka. U krv ulazi kisik, a oslobađa se višak ugljičnog dioksida nastalog oksidacijskim procesima u organizmu. Budući da dišemo neprestano do smrti, pluća su na redovitom udaru svega što udahnemo, od malih čestica smeća do brojnih mikroorganizama. Stoga pluća imaju impresivan imunološki postav koji uključuje prije svega makrofage, velike stanice koje fagocitiraju, odnosno doslovce jedu sve što dođe u pluća. Mnogi makrofagi stradaju u tom procesu, no izbacuju se zajedno sa sluzi strujanjem zraka pomoću posebnih stanica koje imaju površinu s izbojcima membrane sličnih dlačicama. Te stanice se nazivaju cilijarni epitel i prikazan je na slici elektoronskom mikroskopijom. Logično, ovaj se proces intenzivira tijekom svake veće upale, odnosno invazije opasnih mikroorganizama. Zato je potrebno da se taj proces ne zaustavlja – što je danas uobičajena praksa medicine. Zaboravlja se da pretjerana upotreba lijekova protiv kašlja (antitusika) zaustavlja prirodni refleks izbacivanja nepotrebnog i štetnog materijala nastalog od mrtvih stanica, mikroorganizama i sluzi. To je razumna informacija pogotovo roditeljima koji posegnu za lijekom protiv kašlja čim dijete zakašlje. Ako to radite, zapamtite da ta naizgled dobra gesta nastala u brizi za zdravlje djeteta nije mudro rješenje. Lijekovi protiv kašlja imaju smisla kod jakog i grčevitog kašlja, no i tada je dobro posegnuti za njima samo po potrebi, a probati koristiti i biljke i eterična ulja koje olakšavaju proces iskašljavanja djelujući mukolitično (smanjujući viskoznost sluzi koju treba izbaciti) i ekspektorirajuće (potičući izbacivanje putem kašlja).

Logično je da dišni sustav, koji neprestano dolazi u doticaj s vanjskom atmosferom, bude izložen brojnim mikroorganizmima koji se prenose zrakom. Dišni sustav, kao i debelo crijevo, ima svoju normalnu fiziološku floru s kojim je naš organizam u ravnoteži. Tek kada dođu agresivniji mikroorganizmi i nastane oštećenje tkiva, dolazi do upalne reakcije, kao što je slučaj s virusom gripei.

Postoje brojni takvi mikroorganizmi. Neki od njih ušli su u legende i vjerojatno i potiču današnje paranoje oko bilo koje pandemije. To su plućna kuga, izazvana bakterijom Yersinia pestis, agresivni oblik plućnog antraksa izazvan vrstom Bacillus anthracis, te cijeli niz drugih bakterijskih infekcija. U doba antibiotika, bakterijske infekcije su barem privremeno pod kontrolom, no sezonski se vrlo često javljaju razne virusne infekcije. Brojni virusi mogu napasti dišni sustav: rinovirusi, respiratorni sinkcicijski virus, virusi influence i parainfluence, adenovirusi i drugi. Zgodno je to znati, pogotovo u doba kada postoji tendencija da se svaka dišna infekcija olako proglašava gripom.

Virus gripe

Kao što je rečeno u uvodnom odlomku, puno je panike oko pandemije gripe generirano putem medija. Na stranu činjenica što to ide na ruku proizvođačima lijekova i cjepiva, sama etičnost takvih halabuke je dvojbena. Često se priziva sjećanje na slavnu španjolsku groznicu, koja je poharala svijet u doba velikog ratnog siromaštva. Današnji razvijeni svijet je daleko bolje uhranjen i opremljen simptomatskim lijekovima (poput lijekova protiv povišene temperature, protiv kašlja, protuupalne lijekove…) nego u ono doba. Svaka gripa odnosi žrtve, premda smrtni slučajevi od gripe nisu više toliko učestala pojava. No, statistički se takvi smrtni slučajevi zbivaju. Često su i posljedica odveć snažne imunološke reakcije na sam virus, a ne posljedica uništenja tkiva od strane virusa.

Virus gripe je RNA virus vrste Myxovirus influenzae obitelji Orthomyxoviridae. Kao i svi virusi, on se razmnožava u stanicama napadnutog domaćina, izazivajući oštećenje tkiva i upalni proces. Postoje tri glavna tipa, A. B i C, te više podtipova koji su čak i danas u medijima poznati sa skraćenim nazivima H i N. Radi se o skraćenici za dva proteina – H je hemaglutinin i omogućuje ulazak virusa u stanicu, a N je neuraminidaza, protein koji omogućuje izlazak razmnoženih virusa iz stanice. Više je tipova svakih od tih proteina koji se označavaju brojkama. Tako je “ptičja” gripa bila tip H5N1, a sadašnja “svinjska” gripa je tip H1N1, baš kao i španjolska gripa. Imunološki sustav stvara specifičan imunitet samo na jedan tip, stoga ne stvara obranu protiv svih tipova. Ako ima više tipova gripe u sezoni, moguće je dva puta preboljeti gripu. To je činjenica koja vrijedi i za cjepiva, pa se kreiraju specifična cjepiva na određeni tip ili podtip.

Protiv virusa gripe u modernoj medicini se, osim preventivnog cijepljenja, koriste lijekovi koji su inhibitori već spomenute neuraminidaze. Na taj način virus ne može izaći iz stanice i zaraziti druge stanice. Najpoznatiji su oseltamivir (Tamiflu) i zanamivir (Relenza). Oni se nikada ne piju preventivno, no moraju se uzeti u ranoj fazi infekcije. Postoje dvojbe oko smislenosti korištenja ove klase lijekova u širokoj populaciji. Prodaju ovih lijekova potiče stalna pristunost prijetnji pandemijom posljednjih nekoliko godina, a manje stvarna klinička potreba.

Najčešći simptomi gripe su povišena tjelesna temperatura, mijaglije (bolovi u mišićima), umor, te kašalj. U većini slučajeva, simptomi se spontano poboljšavaju nakon nekoliko dana mirovanja. Mnogi rade pogrešku, kljukajući se lijekovima koji su sve prisutniji u medijima, a da za to nema stvarne potrebe. Treba imati na umu da je svaki lijek, pa i oni koje slobodno kupujete u ljekarni, strana tvar za organizam i svako pretjerivanje u dozi ( a to većina ljudi i radi) predstavlja i teret za organizam. Pročitajte stoga nekoliko savjeta oko upotrebe važnijih klasa lijekova koje se koriste kod gripe:

Antipiretici - lijekovi protiv povišene tjelesne temperature. Povišenu tjelesnu temperaturu obično ne treba spuštati antipireticima, jer je to prirodna reakcija tijela s kojom se ubrzava proces izlječenja. Povišena temperatura do 39 °C je normalna, pogotovo kod odraslih osoba. Čak i naizgled bezazleni lijek kao paracetamol i te kako opterećuje enzimske sustave u jetri koji obrađuju i izbacuju strane tvari iz organizma. Antipiretike treba uzimati kada postoji stvarna potreba i večernja temperatura prelazi 39-39,5 °C. Djeca su osjetljivija, stoga je i granica kada se počinju primjenjivati antipiretici niža.

Antibiotici – premda se uči i u srednjoškolskom obrazovanju kako antibiotici ne djeluju na viruse, na žalost i mnogi liječnici daju antibiotike preventivno kako ne bi došlo do bakterijske superinfekcije. Naizgled mudar savjet farmakološki upitan je jer je pitanje kada će se desiti bakterijska infekcija, a da i ne spominjemo mogućnost nastanka rezistencije te uništenja prirodne čovjekove flore u probavnom i urogenitalnom sustavu.

Antitusici – lijekovi protiv kašlja. Kao što je već bilo rečeno, antitusici se primjenjuju samo kada je kašalj bolan, grčevit i izrazito učestao. Umjesto njih, pametnije je koristite ekspektoranse i mukolitike.

Vazokonstriktori – lijekovi koji se koriste za suženje krvnih žila u nosu. Kapi za “otčepljivanje nosa” postali su jedni od nareklamiranijih lijekova na našem tržištu. S farmakološkog aspekta, reklamiranje takvih lijekova trebalo bi biti zabranjeno. Ti lijekovi trebali bi se koristiti samo ograničeno vrijeme (maksimalno do sedam dana, po mogućnosti i kraće) i isključivo ako postoji potreba. Naime, jaka vazokonstrikcija izaziva stanjenje (atrofiju) sluznice, a posljedično se nakon prestanka djelovanja nos ponovo “začepi”(nastaje edem sluznice). Takvi lijekovi izazivaju pojavu neke vrste ovisnosti, koja je vrlo poznata ljekarnicima u praksi. Pacijenti se žale da ne mogu disati bez tih kapi, pa ih to nagoni na višemjesečno uzimanje. Takvo neodgovorno ponašanje prema sebi zahtijeva prestanak uzimanja i razmišljanja o drugačijim rješenjima.
 

Cjepivo – da ili ne?

Puno je kontroverzi vezano uz potrebu cjepljenja, s puno argumenata kako za tako i protiv. Oni koji su a priori za, zaboravljaju kako svako cijepljenje nosi i rizike, ne samo od nuspojava cjepiva već i samog razvoja imunološke reakcije, ali i stabilnosti imuniteta. Ukoliko virus malo promijeni svoju genetsku strukturu da izbjegne imunitet nastao cijepljenjem (što je RNA virusima relativno lako), sama infekcija može imati daleko gore posljedice nego da se osoba nije cijepila. Ova je pojava opisana kao izvorni antigeni grijeh prije pedesetak godina. Nastaje kao posljedica regulatornog odgovora: osim imuniteta (borbe protiv virusa), imunološki sustav paralelno započinje i regulatorni odgovor koji sprečava da se upala odveć razbukta. To je čak i jedan od temelja imunosti: sretnemo li ponovo mikroorganizam na koji smo imuni, sposobni smo ga uništiti, ali bez razvoja jače upalne reakcije i ponovnih simptoma: temperature, slabosti, boli u mišićima i drugih tegoba. Ako je virus malo promijenjen, virus će “pobjeći” imunološkom sustavu, ali će zbog sličnosti virusa i dalje postojati tendencija da se zaustalja imunološki odgovor. Opisana puno puta upravo za cjepivo protiv virusa gripe, ovo je jedna od mogućih komplikacija bilo kojeg pretjeranog cijepljenja.

Današnja su cjepiva prilično različita od nekadašnjih. Cjepiva protiv gripe su se inicijalno razvijala u korioalantoisnoj membrani običnog jajeta, a u cjepivima su završavale veće doze “umrtvljenog” virusa. Danas se ono proizvodi u staničnim kulturama, ali u vakcinama završava relativno mala količina virusnih proteina, pa se za pojačanje imunološke reakcije koriste drugačiji adjuvanti. Adjuvanti su tvari koje pojačavaju razvitak imunološkog odgovora i tako olakšavaju stvaranje imuniteta nakon cijepljenja. Sami adjuvanti mogu biti problematični, jer nepredvidljivo potiču imunološku reakciju, pa i na molekule protiv kojih ne želimo stvoriti imunološki odgovor. Teško je reći da li je eksplozija učestlosti bolesti poput autoimunih bolesti, atopijskog dermatitisa, alergija i astme te niza metaboličkih bolesti posljedica vakcinacija kako neki tvrde. Moderan svijet je i zagađeniji, hrana je uglavnom nekvalitetna i onečišćena kemikalijama svih vrsta. Danas jedemo nešto što sliči na i zove se vrhnje ali to nije; kruh je brašno s aditivima koji se uopće ne deklariraju; aceto balsamico nema ama baš nikakve veze s originalnom recepturom, a takvih je primjera na tisuće. Na takve laži pristajemo sami, najčešće i neznanju. Lijekovi poput antibiotika koriste se posve nekontrolirano. Uzroke modernih boljki lako nađemo na sve strane, a ne samo u vakcinaciji.

Vakcinacija nakon što prođe najintenzivniji period epidemije je, naravno, besmislena. Prema vijestima, čini se da će upravo taj besmisao i dogoditi, opet nauštrb poreznih obveznika.

Ono koji a priori odbacuju cjepljenje, zaboravljaju da u nekim populacijama ovakvo cijepljenje ima smisla bez obzira na rizike. Maknuti pravo zaštite tih ljudi ne bi bilo etično. Teške informacije koje dolaze o nuspojavama očekivane su ako se cijepi veliki broj ljudi, i ako se od jedne sezone objavi nekoliko težih slučajeva komplikacija cjepiva, to je još uvijek bolje čak i od običnog – aspirina, odnosno lijekova koji sadrže acetil-salicilnu kiselinu.

Stoga treba biti razuman i jasno odvagati, bez strahova nametnutih putem medija ili reklamnih kampanja. Na žalost, i u farmaceutskim kompanijama pobijedili su markentinški menađeri, a ne farmakolozi. Svima bi trebao biti cilj da se lijekovi troše razumno, a ne kao da se radi o cipelama ili jogurtima. Potpuno je nesvrsishodno preventivno kupovati lijekove protiv gripe. Niti jedan lijek nije namijenjen da se kupuje iz straha i završi u nestručnim rukama. Nažalost, nerazumni uvozi lijekova potaknuti medijskim hajkama najviše koštaju sve nas porezne obveznike. Nitko od google generacije novinara i voditelja na raznim televizijama odglumljenog dramatičnog glasa i pogleda, nije istražio gdje na koncu završi sav taj višak lijekova kada im istekne rok valjanja.
 

Eterična ulja kao temelj obrane protiv mikroorganizama

Kroz milijune godina evolucije, biljke su morale održavati tempo u neprestanoj utrci s opasnim mikroorganizmima. Bitka nije bila jednostavna: preko 75% biljaka nosi jedan genetski "ožiljak" nekog prastarog virusa koji je davno skoro pokorio biljni svijet. Razvijale su i usavršavale brojan kemijski arsenal koji bi bio sposoban donijeti malu prednost u toj utrci. Pojavom naprednijih biljnih obitelji, poput Lamiaceae i Asteraceae, čini se da su biljke doista i uspjele biti korak ispred svojih problematičnih susjeda. Članovi tih obitelji, poput timijana,majčine dušice, mravinca, raznih lavandi svim su poznati. Proizvod njihove vječne utrke su eterična ulja. Kao što im i ime govori, eterična ulja hlapive su tekućine koje sadrže koktel raznovrsnih molekula. Neka od njih biljci služe kao kemijska obrana od opasnih mikroorganizama. Ljudi su odavno shvatili kako mirisi biljaka nisu zanimljivi zbog mirisa samog, već su i ljekoviti. Prije izuma destilacije vodenom parom, biljke s eteričnim uljima koristili smo na razne snalažljive načine. Aromatične biljke palile su se u nastojanju da se očisti prostor od “nečistih duhova,” odnosno klica uzročnika bolesti. Neki snalažljivi lopovi u Francuskoj su se već u 16. stoljeću dosjetili i u ocat dodali niz aromatičnih ljekovitih biljaka, među kojima gorki pelin, kadulju, ružmarin, timijan i cimet. Njime su premazivali tijela žrtava kuge, a potom bi ih pljačkali, sigurni da se neće zaraziti. Taj slavni “ocat četiri lopova” (vinaigre des quatre voleurs) ustupio je danas mjesta etičnijim i modernijim načinima korištenja ljekovitih biljaka. Otkriće destilacije vodenom parom, u početku samo zbog parfemskih razloga, pokazalo se vrlo praktičnim u dvadesetom stoljeću kada je otac moderne aromaterapije René-Maurice Gattefossé potvrdio snažno antibakterijsko djelovanje mnogih eteričnih ulja. Doba modernih antibiotika potisnulo je na neko vrijeme njihovu široku upotrebu, no pojavom otpornosti bakterija i na najmodernije antibiotike, te odsustvo dobrih lijekova protiv virusa koji napadaju dišni sustav, polako je vratilo svijest o korištenju eteričnih ulja kao moćnih sredstava koje pomažu liječenju bolesti dišnog sustava.

Klase biokemijskih spojeva eteričnih ulja koji djeluju povoljno na dišni sustav najčešće su:

Oksidi (cikloeteri), među kojima je vrlo učestao spoj 1,8-cineol, prisutan u mnogim biljkama poput nekih vrsta eukaliptusa, ružmarina, lovora, čajevca, ravensare... Oni pomažu iskašljavanje (djeluju ekspektorirajuće) i djeluju antivirusno.

Alkoholi poput linalola i terpineola prisutni u vrstama kao što su čajevac, mandravasarotra, ružino drvo. Djeluju antivirusno i antibakterijski.

Laktoni koji djeluju snažno ekspektorirajuće, prisutan u inuli.

Fenoli poput karvakrola iz timijana satureioidesa te eugenola iz klinčićevca koji djeluju iznimno snažno antivirusno i antibakterijski.

Drugi spojevi poput triketona iz manuke.

Premda njen osvježavajući miris asocira na upotrebu u inhalacijama, paprena metvica i ulja bogata mentolom izbjegavaju se kod dišnih infekcija, pogotovo dermalnim i inhalacijskim putem. No, još od devetnaestog stoljeća popularni su bomboni s mentolom (metvica) i cineolom (eukaliptus globulus) koji su se koristili kod infekcija. U europskoj uniji je i zabranjena upotreba mentola u male djece jer može izazvati probleme s disanjem.

Upravo za tegobe dišnog sustava postoji veliki odabir eteričnih ulja koja se mogu koristiti. Nema potrebe da ih nabavljate sve, dovoljno je već jedno ili smjesa dviju ulja za pomoć pri dišnim infekcijama. Dat ćemo pregled brojnih ulja kako biste obogatili ne samo svoje znanje, već i pomogli u odabiru ulja kod nekih specifičnih slučajeva.
 

Koja se eterična ulja koriste?

Ravensara (ravintsara, Cinnamomum camphora ct cineol) biljka je koja nam dolazi s Madagaskara. Ravensara je vrsta kamforovac, presađen iz Azije prije više od 150 godina na Madagaskar. I dok kamforovac u Aziji uglavnom daje ulje bogato kamforom (kao što mu govori i ime) koje može biti i opasno, ravensara je ulje bogato kemijskim spojem cineolom i iznenađujuće je blago i neškodljivo. Naširoko se koristi u modernoj aromaterapiji kod raznih virusnih bolesti. Činjenica da je neškodljivo, da slabo iritira kožu i da se koristi i kod male djece čini ravensaru jednim od prvih odabira čim se jave znaci dišne infekcije. Uz antivirusno djelovanje, ravensara i olakšava kašalj (djeluje kao ekspektorans).

Niauli kemotip cineol (Melaleuca quinquenervia) još je jedno od blagih ulja bogatih cineolom. Ova biljka iz roda čajevca raste samonikla u jugoistočnoj Aziji i Australiji. Budući da postoji više kemotipova, odnosno kemijskih rasa ovih ulja, uvijek treba zatražiti niauli kemotip cineol. Poput ravensare, odlično djeluje protiv virusa, a prisustvo i drugih kemijskih spojeva, poput nerolidola, ojačava i podiže organizam iscrpljen infekcijom. Vrlo se često kombinira s čajevcem i ravensarom. Relativno rijedak kemotip linalol također je snažnog antivirusnog učinka, ali sa slabijim ekspektorirajućim djelovanjem zbog niže razine cineola.

Čajevac (Melaleuca alternifolia) planetarni je klasik među eteričnim uljima. Zahvalni smo Australiji i njenom jedinstvenom biljnom svijetu, a sami Australci su iskazali poštivanje ovoj biljci i njenom eteričnom ulju uvrstivši ga svojedobno u paket prve pomoći australskim vojnicima. Zanimljivost je čajevca u njegovom kemijskom sastavu koji osigurava široki spektar aktivnosti protiv raznih mikroorganizama, uključujući i gljivične bolesti. Poput ravensare, potpuno je siguran za primjenu na koži, podesan je i za upotrebu kod djece. Kako bi mu se pojačalo djelovanje na dišni sustav, obično se miješa s drugim eteričnim uljima bogatim cineolom, poput eukaliptusa globulusa, ravensare i niauli cineola. Malo ljudi zna kako M. alternifolia nije jedini “čajevac”, vrlo često se pod identičnim nazivom prodaju i eterična ulja vrsta M. linariifolia i M. dissitiflora. Katkad se koristi i relativno rijetko ulje vrste M. uncinata, izrazito bogato cineolom.

Mandravasarotra (saro, Cinnamosma fragrans) novi je hit među uljima koje djeluju na dišni sustav. Kao i mnoga druga zanimljiva ulja, dolazi nam s Madagaskara. Postoje dva kemotipa mandravasarotre, kemotip linalol (koji sadrži puno linalola) i kemotip cineol. U aromaterapiji se češće koristi kemotip cineol koje se komercijalno i prodaje. I dok kemotip linalol sadrži i preko 90% linalola, kemotip cineol sadrži optimalnu količinu antibakterijskog linalola u odnosu na ekspektorirajući cineol. Time daju sinergijsku smjesu koja osiguravaju idealno djelovanje na dišni sustav. Mandravasarotru možemo promatrati kao “all in one” i rijetko ga moramo kombinirati s drugim uljima.

Eukaliptus globulus (Eucalyptus globulus), eukaliptus smiti (Eucalyptus smithii) i eukaliptus radiata (Eucalyptus radiata) tri su najpoznatija eukaliptusa koji se tradicionalno, još od devetnaestog stoljeća, koriste za liječenje dišnog sustava. Budući da postoji više vrsta eukaliptusa, uvijek treba tražiti točan latinski naziv. Nadalje, uvijek treba provjeriti i da li se radi o sirovom eteričnom ulju eukaliptusa, jer je dosta eteričnog ulja pod nazivom “eukaliptus”, pa čak i “eukaliptus globulus” dobiveno pročišćavanjem prirodnog ulja ili čak patvorenjem sintetskim spojevima. I dok se pročišćavanjem dobiva ulje s puno cineola, snažnog i prodornog mirisa, obično se takvom ulju i povećava iritativnost i smanjuje antivirusni učinak. Stoga uvijek tražite sirova ulja iz prve destilacije. Eukaliptus globulus i smiti sadrže cineol i uglavnom se koriste kod tegoba pluća. Eukaliptus radiata, ulje bogato felandrenom, blaže je i manje iritativno, pa je podesnije za upotrebu kod djece te kod tegoba gornjih dišnih puteva.

Kajeput (Melalueca cajuputi), premda isto bogat cineolom, ali i drugim, blažim spojevima, pa je poput eukaliptus radiate ugodniji za djecu, pogotovo u difuzerima i inhalacijama. Kako bi još više ugodili djeci, kajeput se lijepo kombinira s citrusima poput limuna i mandarine, koji nam možda ne bi pali prvi na pamet kod dišnih infekcija. Premda blagog mirisa, kajeput je jednako djelotovoran u praksi kao i niauli kemotip cineol.

Timijan kemotip cineol (Thymus vulgaris) relativno je rijedak, ali dobavljiv kemotip timijana koji izvrsno djeluje kod upornijih infekcija dišnog sustava koje nikako ne prolaze terapijom drugim uljima. Kao što priliči rodu timijana koji snažno djeluje protiv mikroorganizama, i timijan cineol rješit će dosadnije infekcije na koje čajevac ne djeluje.

Timijan borneol/karvakrol (Thymus satureioides) je na žalost odveć malo korišteno eterično ulje. Vrlo lijepo balansiranog sastava – protuupalni borneol i snažno antibimikrobni karvakrol čine ga odličnim kod težih infekcija s jako izraženom upalom i otežanim disanjem.

Ružmarin (Rosmarinus officinalis) svima poznata mediteranska biljka. Ima tri glavna kemotipa eteričnog ulja: cineol, verbenon/bornil-acetat te kamfor. O tome smo već pisali, no u kontekstu djelovanja na dišni sustav zgodno je znati kako je ružmarin kemotip cineol, kao i mnoga ulja bogata cineolom, snažan ekspektorans, dok je kemotip verbenon dobar mukolitik.

Ružmarin kemotip cineol možda nije prvo ulje odabira – većina laika i profesionalaca obično posegnu za ravensarom ili eukaliptusom globulusom. No, zato je kemotip verbenon odveć često zapostavljen – blag je za kožu, ugodnog mirisa i djeci, i neće provocirati jak kašalj kao ulja s cineolom. Možda ćete baš posegnuti za njim, pogotovo u neobičnim smjesama s manukom ili timijanom satureioidesom koje će i bez poznatog spoja cineola pomoći dišnom sustavu. Ružmarin kemotip kamfor uglavnom se ne koristi kod dišnih tegoba.

Katkad se uz ova glavna eterična ulja znaju koristiti i druga ulja, prije svega zbog boljeg antivirusnog i antibakterijskog učinka:

Ružino drvo (Aniba rosaeodora) dolazi nam iz Južne Amerike i bogato je spojevima koji snažno djeluju protiv virusa, pa se njime pojačava antivirusni učinak čajevca ili ravensare. Tome isto služi i timijan kemotip linalol i timijan kemotip geraniol, dva vrlo zanimljiva eterična ulja vrlo ugodna mirisa. Razmislit ćemo o njima pogotovo kada se originalno virusne infekcije kompliciraju bakterijskim superinfekcijama.

Puzajući miloduh (Hyssopus officinalis var. decumbens) pomaže širenju bronha, stoga je jedno od prvih ulja odabira kod astmatičara, pogotovo astmatičara gdje se originalna bolest komplicira ili čak provocira jesenskim i zimskim virusnim infekcijama. Manuka kemotip triketon (Leptospermum scoparium) novozelandsko je ulje koje se u lokalnoj medicini koristilo kao i čajevac u Australiji. Gotovo je nevjerojatno kako ova vrsta ima cijeli niz kemotipova, stoga treba tražiti upravo ovaj. Obično se kombinira s čajevcem. Eterično ulje vrste Helichrysum gymnocephalum dolazi nam, opet, s Madagaskara. Bogato cineolom, koristi se u inhalacijama te dermalnim putem. Ovo je ulje relativno rijetko i dosta skupo. Ima reputaciju da, poput miloduha, pomaže kod astmatičara kada ih zahvati virusna infekcija koja ima otežava osnovnu bolest.

Relativno rijetko i skupo, ali vrlo djelotvorno ulje koje snažno potiče čišćenje pluća je eterično ulje inule, (Inula graveolens), koje se uglavnom koristi u inhalatorima s fiziološkom otopinom. Ono sadrži cineol i laktone, a vrlo rijetko se koristi na koži zbog mogućeg alergizirajućeg djelovanja. Lovor (Laurus nobilis), ulje bogato cineolom, ali i drugim spojevima poput fenolnih etera. Lovor je često zaboravljeno ulje, a koje je odlično u smjesama s čajevcem.

Kao mala klasa za sebe su ulja koja inače ne sadrže niti jedne od spomenutih spojeva. To su ulja bogata čistim monoterpenima (ugljikovodicima), kao što su bijeli bor (Pinus sylvestris) i razne vrste tamjanovaca (Boswelia sp) te čempres (Cupressus sempervirens). Za razliku od ulja s cineolom, oni mogu smiriti pretjerani kašalj. Premda ova ulja naizgled nemaju djelovanje protiv virusa, danas ipak znamo da njihovim metabolizmom (enzimskom obradom u tijelu) nastaju spojevi poput alkohola koji djeluju antivirusno.

 

Kako se koriste eterična ulja?

Aromalampice su relativno zastarjeli, ali još uvijek popularan način korištenja eteričnih ulja u svrhu udisanja i djelovanja direktno na dišni sustav. Puno bolji način je u difuzerima, jer u njima ne dolazi do grijanja eteričnog ulja, već se ono raspršuje u zrak bez zagrijavanja.

Postoje dva tipa difuzera:

- koji direktno raspršuju eterično ulje. U njih se ulije 1-5mL čistog eteričnog ulja ili njihove smjese. Difuzer se uključi na određeno vrijeme (pola sata do jedan sat) kako bi eterično ulje djelovalo na dišni sustav u prostoriji u kojoj boravimo.

- koji raspršuju eterična ulja s vodom. U difuzer se ulije voda i nakapa 6-12 kapi eteričnog ulja. Na taj način se prostor i ovlažuje i ispunjava eteričnim uljima.

Osim u difuzerima, za kućnu je upotrebu uobičajena i inhalacija u inhalatorima koji se mogu nabaviti u ljekarnama. Korištenje eteričnih ulja inhalacijom:

- uzmite inhalator ili posudu od litre u koju ste stavili cca. 600 mL vode

- zagrijte vodu do vrenja i maknite s vatre (ako imate inhalator u njega ulijte vrelu vodu)

- dodajte 1-2 kapi nekog od navednih eteričnih ulja i inhalirajte (udišite) oko jedne minute

- ponovo dodajte jednu kap eteričnog ulja i inhalirajte sljedeću minutu

- na taj način (1-2 kapi eteričnog ulja, 1 minuta inhalacije) inhalirajte ukupno inhalirajte oko 5 minuta, što je 5-10 kapi eteričnog ulja po inhalaciji

- inhalacije radite dva do tri puta na dan.

Ukoliko posjedujete inhalator s fiziološkom otopinom, u rezervoar stavite 5-10 mL fiziološke otopine i jednu do tri kapi eteričnog ulja. Inhalirajte ovisno o mjestu infekcije (na nos ili na usta). Inhalator nakon upotrebe dobro obrišite. Koristite dva do tri puta dnevno do poboljšanja stanja.

OPREZ: za inhalaciju koristite samo propisana eterična ulja u navedenim dozama. Inhalacija agresivnih fenolnih ulja poput timijana kemotipa timola, mravinca (origana), primorskog vriska, cimetovca i sl. može oštetiti sluznicu i pogoršati stanje!

Osobe s astmom trebaju izbjegavati inhaliranje te je za njih prikladnije nanošenje na kožu.

Eterična ulja mogu se koristiti i dermalnim putem, no prije toga se moraju razblažiti biljnim uljima. U bočicu od 30mL nakapajte 30 eteričnog ulja ako se radi o djetetu, a 60 kapi ako se radi o odrasloj osobi. Dolijte do vrha biljnog ulja i izmiješajte. Mažite dva do tri puta dnevno do prestanka simptoma na gornji dio leđa i prsa (izbjegavajući područja bradavica). Kod tegoba gornjih dišnih puteva ulje se lokalno utrljava u područje čela, sljepoočnica i stražnjeg dijela vrata. Nikada nemojte ulja nanositi na obraze, ispod očiju te na prednju stranu vrata jer može nastati iritacija kože. Kao biljno ulje možete koristiti macerat nevena ili kantariona koji će smanjiti eventualno iritirajuće djelovanje eteričnog ulja na kožu, pogotovo u djece.

Eterična ulja se primjenjuju i oralnim putem, pogotovo ravensara. Moraju biti u prikladnim ljekovitim oblicima (oleokapsulama) i smije ih propisati isključivo stručnjak. Ovo je vrlo djelotvoran način primjene, no nije za laičku upotrebu. Obično se primjenjuju u dozi od 75-200mg po dozi. U francuskoj školi aromaterapije, daju se fiksne kombinacije ravensare, čajevca, te jednog "jačeg", odnosno fenolnog ulja poput klinčićevca te mravinca. Odabir eteričnih ulja ovisit će i o tome da li je infekcija virusom komplicirana bakterijskom infekcijom, pa se fenolna ulja povećavaju upravo u ovakvim slučajevima. Odabir doze, naravno, ovisi o starosti pacijenta.

Nedavno se na internetu pojavilo kako je dobro uzimati eterično ulje mravinca (origana) oralnim putem. Premda je to davno poznata istina, ulje mravinca se ne smije uzimati nestručno. Ono iznimno jako iritira sluznicu, i ukoliko se uzima u neprikladnom ljekovitom obliku, npr. kao čisto ulje na šećeru, dolazi do jake iritacije sluznice i pogoršanja upale. Stoga se klonite ovakvih savjeta. Mravinac se smije uzimati samo u prikladnim oblicima poput oleokapsula, koje sprečavaju iritaciju sluznice agresivnim fenolima iz eteričnog ulja mravinca.

Eterična ulja se primjenjuju kod dišnih tegoba i rektalnim putem, a vjerojatno najpoznatije eterično ulje koje se koristi na taj način je eukaliptus globulus. Kod nas na žalost ne postoji zakonski okvir za njihovu primjenu, no uobičajeni su kod naših susjeda talijana i u Francuskoj. Dolaze u obliku supozitorija (čepića), a prosječna doza eteričnih ulja u supozitoriju je 100-200mg. Rektalna primjena, ne samo eteričnih ulja, danas je sve manje popularna.

Ljekovite biljke koje se koriste kod dišnih infekcija

Većina biljaka koje se koriste kod dišnih tegoba poznate su obično iz sirupa. No osim u sirupima, uglavnom se koriste kao čajevi, odnosno infuzi ili dekokti. Te biljke sadrže nekoliko klasa ljekovitih spojeva. Najčešće se koriste biljke bogate sluzima, poput crnog i bijelog sljeza, lista uskolisnog trputca i divizme. Sluzi olakšavaju iskašljavanje razblažujući sekret nastao u dišnom sustavu. Ljekovite biljke, odnosno njihovi vodeni ekstrakti, imaju slabo djelovanje protiv mirkoorganizama, s izuzetkom tinktura timijana, mire te pripravak aislandskog lišaja. Stoga se gotovo uvijek kombiniraju s eteričnim uljima.

Crni sljez (Malva sylvestris L. Malvaceae) je samonikla biljka naših krajeva. Od nje se koristi cvijet i cijeli nadzemni dio (herba). Čaj se priprema tako da se 1-2 jušne žlice preliju s 200-250mL kipuće vode, ostavi se da odstoji 10 minuta. Po potrebi se malo zasladi medom ili sladom, te pije svježe spravljen tri puta dnevno. Čaj crnog sljeza podesan je za djecu ne samo zbog ljekovitosti, već i vizualnog dojma. Cvjetovi sljeza sadrže intenzivno ljubičaste prirodne pigmente antocijane koji čaju daju lijepu boju i time ga čine atraktivnijim za uzimanje. Crni sljez je izvrstan ekspektorans.

Bijeli sljez (Althea officinalis L. Malvaceae) je također svima poznata biljka. U medicini se koristi korijen bijelog sljeza, koji je najčešće već isječen na manje vlaknaste komade. Korijen bijelog sljeza se ne kuha, već se od njega spravlja macerat u vodi. Tri na vrh jušne žlica korijena sljeza stavi se u 6 dcl mlake vode i ostavi da odstoji jedan do dva sata. Tijekom tog vremena dolazi do procesa bubrenja sluzi iz korijena sljeza i čaj počinje biti gušće konzistencije, poput krem juhe. Upravo su te tvari ljekovite i one se ne smiju zagrijavati, jer inače dolazi do raspada sluzi. Nakon cijeđenja čaj se pije tijekom dana, razdijeljen na 3-4 manje doze. Ovako spravljen čaj (bez meda i šećera) najbolje su prirodne kapi za nos, pogodne za upotrebu i u male djece. U doba kada olako posežemo za kapima za nos koji stežu krvne žile sluznice nosa i oštećuju ju predugom upotrebom, sluz sljeza se može pokazati dobrom alternativom.

Divizma (Verbascum sp., Scrophulariaceae) snažna je i visoka dvogodišnja biljka koja može narasti do dva metra. Ima karakteristične žute cvjetove koji koji se koriste u fitoterapiji. Osim već spomenutih sluzi, biljka sadrži gorkaste, ali jako protuupalne spojeve iridoide. Infuz (čaj) se spravlja kao i infuz cvjetova crnog sljeza. Potrebno ga je samo procijediti kroz cjedilo sa sitnom mrežicom kako bi se uklonile biljne dlačice koje mogu smetati tijekom pijenja. Čaj divizme gorči je od sljezovog, ali je i jači “čistač” pluća pa se koristi kod upornog suhog kašlja, kroničnog opstruktivnog bronhitisa ili tijekom jačih infekcija.

Uskolisni trputac (Plantago lanceolata L., Plantaginaceae) posvuda je prisutna kontinentalna biljka. Listovi trputca sadrže, poput divizme, sluzi te protuupalne iridioide, što je odlična kombinacija koja ne samo da olakšava kašalj, već i smanjuje pretjeranu upalu nastalu kao posljedica infekcije. Premda je popularan u obliku sirupa, veća doza se dobije spravljanjem infuza ili macerata. Prema nekim tumačenjima, list trputca, ako se spravlja kao macerat potapanjem listova u mlakoj vodi, oslobađa sluzi i time potiče iskašljavanje. Ako se pak spravlja kao infuz, tada oslobađa protuupalne iridoide i time smiruje kašalj. Macerat se spravlja na isti način kao i korijen bijelog sljeza, dok se infuz spravlja na isti način kao i cvijet sljeza. Češće se spravlja u obliku infuza, odnosno potapanjem u kipuću vodu. Iridoide sadrži biljka čestoslavica (Veronica officinalis L. Scrophulariaceae), danas gotovo potpuno zaboravljena biljka, koja se koristila gotovo za svaki organski sustav, ali isto tako i za dišni sustav.

Oman (Inula helenium L. Asteraceae) malo je poznata, ali vjerojatno najdjelotvornija biljka kod kroničnih ili dugotrajnih upala dišnog sustava. Korisna je kod kronične opstruktivne plućne bolesti, te kod dišnih infekcija koje se često ponavljaju. Koristi se podanak (rizom) omana koji sadrži posve drugačiju klasu spojeva, a to su seskviterpenski laktoni. Oman snažno potiče čišćenje pluća i redovito potiče vrlo produktivan kašalj, što je dobro kod navedenih bolesti i tegoba. Oman se koristi obično u dužim kurama (2-3 tjedna). Spravlja se kao dekokt: 2 jušne žlice suhog podanka kuhaju se u 2,5 dcl vode deset minuta. Potom se ocijedi i pije svježe spravljen 2x dnevno, nezaslađen. Oman, osim na pluća, zbog gorkih tvari djeluje i na jetru i žuč, te na bubrege.

Anis (Pimpinella anisum L, Apiaceae) i komorač (Foeniculum vulgare L. Apiaceae) biljke su koje sadrže eterična ulja s anetolom. One pomažu drugim ljekovitim biljkama, pogotovo onima sa sluzima, u procesu iskašljavanja i čišćenja pluća stoga se rijetko koriste same, već u čajnim smjesama ili u sirupima udružene s drugim biljkama. Anis i slatki komorač imaju prednost jer i korigiraju okus, odnosno daju slatkastu aromu koja ljude podsjeća na bronhi bombone. Anis ima jaču aromu i djeca ga obično više vole. Sjemenke anisa je dobro prije spravljanja čaja grubo zdrobiti (ne samljeti!) ili u tarioniku ili s metalnom žlicom. Obje se biljke koriste zajedno s drugim biljkama poput sljeza, te ih se dodaje u dozi od 1-2 čajne žličice. Iz roda Pimpinella dolaze nam još dvije biljke koje povoljno djeluju na dišni sustav, to su velika bedrenika (Pimpinella major (l.) Huds.) i kamenjarska bedrenika (Pimpinella saxifraga L.). Za razliku od anisa, od njih se koristi korijen od kojeg se spravlja dekokt. Na žalost, kako se navedene vrste često skupljaju na livadama gdje postoji puno srodnica ili izgledom sličnih vrsta, originalne vrste često budu pomiješane s neljekovitim vrstama poput Heracleum sphondylum. Stoga je mudrije koristiti sigurnije i definiranije čajeve poput anisa i komorača.

Plućnjak (Pulmonaria officinalis L. Boraginaceae) lijepa je proljetnica koju lako uočimo u šumama prije no i drveće prolista svake godine. Ima karakteristične zelene listove sa srebrnim mrljama, koje pomalo podsjećaju na strukturu tkiva pluća te višebojne, roza ili plave cvjetove. Naši stari vjerojatno nisu znali za anatomiju pluća, no znali su za povoljno djelovanje na dišni sustav, pa odatle i ime ove vrste koje jasno govori o djelovanju. Plućnjak sadrži neobičan koktel ljekovitih tvari, među kojima već spominjane sluzi, ali sadrži i tanine, protuupalni spoj alantoin, čak i vitamin C. Neobičnost ove biljke je i bogatstvo mineralnih spojeva – do 15% silicijevih spojeva, što ga čini sličnim preslici. Taj koktel očito odgovara imunološkom sustavu pluća, stoga je žalosno da ovako korisna i sigurna biljka nije više upotrebljavan u čajevima i sirupima. Može se miješati s drugim biljkama, npr. listovima trputca ili cvijetom sljeza u jednakim omjerima, te se spravlja čaj od takve smjese. Plućnjak, slično preslici, ima reputaciju da pomaže regeneracijske procese u plućima zbog bogatstva mineralnih spojeva. Klinički to nije jasnije potvrđeno, no ostaje činjenica da je poput omana, i plućnjak korisna biljka kod kroničnih procesa poput kronične opstruktivne plućne bolesti. Pomalo sličan kemijski sastav (kombinacija silicija, sluzi i protuupalnih spojeva poput kumarina i flavonoida) ima i dvornik (ptičji dvornik, Polygonum aviculare L.), danas već zaboravljena biljka koja zna ulaziti u čajne smjese za olakšanje kašlja.

Jaglac (Primula veris L. i Primula elatior (L.) Hill., Primulaceae) još je jedna svima poznata proljetnica. Premda se katkad koristi i cvijet, u farmaciji je službeno ljekovit korijen jaglaca. Poznat iz sirupa za kašalj, jaglac sadrži posve drugačiju grupu kemijskih spojeva koji se nazivaju saponozidi i koji smanjuju viskozitet sluzi u bronhima i time olakšavaju proces iskašljavanja. Nadalje, ti spojevi povećavaju aktivnost posebne vrste epitela, tzv. cilijarni epitel, odnosno epitel s nastavcima nalik malim dlačicama koji olakšava proces izbacivanja sluzi iz dišnog sustava. Jaglac je odličan ekspektorans, a ova klasa kemijskih spojeva izvrsno se nadopunjuje s biljkama sa sluzima poput plućnjaka ili sljeza. Spravlja se tako da se dvije čajne žličice čaja kuhaju 5 minuta u 2-2,5 dcl vode, maknu s vatre i potom ostave još desetak minuta. Ocijedi se i eventualno zasladi medom ili sladom, ako se spravlja za djecu.

Bršljan (Hedera helix L., Araliaceae) uobičajena je biljka koja voli rasti, osim uz drveće, i penjući se po zidovima zgrada. U fitoterapiji se koristi list bršljana. Kao i korijen jaglaca, bogat je saponozidima, ali i protuupalnim derivatima kavene kiseline. Jaglac, osim što razrijeđuje sluzi, djeluje i spazmolitično i time olakšava teški kašalj. Od svih biljaka koje djeluju na dišni sustav, bršljan je vjerojatno klinički najispitivanija biljka, a i njegovi pripravci su iznimno prodavani, poput slavnog Prospana. List bršljana ima i druga zanimljiva djelovanja, poptu djelovanja protiv gljivica, a u kozmetici je popularan i kao pomoć kod celulita.

Mnoge druge vrste koriste se za liječenje problema dišnog sustava. Podbjel (Tussilago farfara L., Astearaceae) stoljećima se koristio za liječenje kašlja, a odatle mu i potječe latinski naziv roda (tussis – kašalj). U novije vrijeme, podbjel je postao sve nepopularniji zbog prisustva alkaloida koji mogu djelovati loše na jetru (pirolizidinski alkaloidi). Njihova razina može znatno varirati ovisno o mjestu branja, pa ih tako američki i azijski podbjel obično sadrži više. Stoga se danas ova biljka izbjegava, možda i nepravedno. Biljka je inače bogata sluzima i sterolima. Kultivacijom podbjela uzgojile su se i sorte bez alkaloida, no svejedno se danas podbjel ili izbjegava ili koristi u manjim količinama kroz kraće vrijeme. Slična je sudbina i s biljkom lopuh (Petasites hybridus (L.) Gaertn. Astearceae) koja se tradicionalno koristila kod kašlja i astme, ali se zbog mogućeg prisustva alkaloida koristi danas s oprezom.

Ehinacea (Echinacea purpurea L., Asteraceae) je biljka koju je nemoguće ne spomenuti kod infekcija dišnog sustava. Potiče imunitet i tradicionalno se koristi upravo kod prehlada i gripe. Potrebno je paziti da uzimate pripravak svježe, nesušene biljke. Ehinacea je biljka koja se koristi intenzivno i kratko. Za odraslu osobu to iznosi 5 mL (jedna čajna žličica) u čaši vode, 4-5 puta dnevno. Za djecu se koristi obično u dozama od 2,5-3 mL, 2-4 puta dnevno ovisno o starosti i težini djeteta. Ehinacea, osim što potiče imunološki sustav, djeluje vrlo povoljno i na brzi oporavak organizma te će povećati apetit oslabljele djece. Ponekad se ehinacea može uzimati i preventivno, premda ne odveć dugo. Vrlo je korisna i kod kronične opstruktivne plućne bolesti gdje se koristi i kroz duži period ako je to potrebno.

Za upale ždrijela i tonzila u narodu je vrlo popularan čaj od obične kadulje (Salvia officinalis L. Lamiaceae). Neki ga koriste samo za grgljanje, neki ga i piju. Spravlja se tako da se 1 jušna žlica listova kadulje stavi u vodu koja vrije, makne s vatre i potom ostavi desetak minuta. Procijedi se i pije svježe spravljen 2 puta dnevno. Jedna posve drugačija biljka je mira (Commiphora molmol (Ehr.) Engl.). Od smole mire, osim što se dobive eterično ulje, koristi se za spravljanje tamno smeđe i aromatične tinkture koja se koristi ne samo kod problema s desnima, već i kod infekcija ustiju i ždrijela. 20-30 kapi tinkture mire nakapa se u 1 dcl vode, te se potom koristi za grgljanje i ispiranje usta. Obavezno ispljunuti nakon grgljanja, a ne progutati! Aktivni spojevi iz mire djeluju iznimno snažno protiv raznih mikroorganizama. Zanimljivo, brojni od tih spojeva mire još uvijek su slabo istraženi, što valjda i priliči jednoj biljci koja ima mističnu reputaciju svetosti.

Islandski lišaj (Cetriaria islandica (L.) Acharius, Parmaliaceae) posve je neobična biljka. Naime, u fitoterapiji rjeđe se nalazi upotreba evolucijski toliko starih vrsta kao što je ovaj lišaj. Sadrži tipične sluzi lihenane te niz organskih kiselina (protocetrarična i lihestearinska kiselina u suhoj drogi), te tragove usninske kiseline. Islandski lišaj djeluje vrlo svestrano - protuupalno smirujući upale u sliznici, antibakterijski te istovremeno potiče lokalnu imunost. Kiseline iz ovog lišaja gorkog su okusa, što katkad odvraća od upotrebe. Postoji više načina njegove primjene. Jedan je spravljanje macerata - 2 jušne žlica suhog lišaja prelije se s 2 dcl mlake vode, ostavi se da odstoji 1-2 sata, a potom se zagrije do vrenja i ocijedi. Taj se macerat razdijeli na tri manja dijela koji se uzimaju tijekom dana. Drugi je način spravljanje dekokta ili infuza, gdje se ista količina kuha deset minuta (dekokt) i procijedi, ili se prelije s kipućom vodom i ostavi 15-20 minuta (infuz). U svakom slučaju, dobiva se dosta gorki iscrpak. Gorčina se može smanjiti tako da se selektivno uklone kiseline: ista doza se stavi u vodu koja vrije, odmah procijedi, te ponovo prelije istom količinom kipuće vode i ostavi 15 minuta. U prvoj ekstrakciji prvo se otopi višak gorkih kiselina, a u drugoj se otope ostale ljekovite tvari.

Bazga (Sambucus nigra L., Caprifoliaceae) dugo je godina bila poznata po svojem cvijetu, koji se koristio kod prehlada kao dijaforetik, odnosno biljka koja potiče znojenje kod povišene tjelesne temperature, a samim time i ubrzava njen pad te brže izlječenje. U novije vrijeme, otkrićem kako neke tvari iz plodova bazge mogu djelovati protiv virusa gripe, potaknuli su proizvođače da na tržište izbace proizvode poput sirupa plodova bazge. Plodovi su bogati obojenim spojevima antocijanima (sambucin, sambucijanin), flavonoidima, kiselinama te imaju bogatstvo vitamina poput folne kiseline i vitamina B2. Plodovi se moraju obavezno kuhati: 10-15g plodova kuha se u pola litre vode 10 minuta, potom se ostave stajati još desetak minuta, te procijede. U nastali dekokot se doda sok limuna, med ili slad, te se raspodijeli u dvije do tri manje doze koji se popiju tijekom dana. Dekokt treba spravljati svaki dan svjež. Potreban je samo mali oprez – nastali dekokt je blagi laksativ, pa treba prekinuti terapiju u slučaju da se pojavi proljev. Bez obzira na manjak kliničkih dokaza, ovo bi mogao biti jedan od rijetkih biljnih pripravaka, uz eterična ulja, koji djeluju na same viruse, a ne samo za olakšavanje simptoma bolesti.

 

Umjesto zaključka

Kada sam krenuo pisati ovaj članak, nisam bio svjestan da će nastati mala knjižica. Nadam se da vam je pomogla naučiti nešto novo, a ako već znate, vjerojatno vam je pomogla da napravite malu sintezu znanja. Vjerujem da će vam pomoći u odabiru biljaka.

U sezoni općeg straha, treba znati da je gripa odlična bolest da se odmorite tjedan dana kod kuće. Nasuprot kulturi i trendu opće i potpuno nepotrebne ubrzanosti, možda ćete konačno usporiti svoj životni tempo.

Napisao dr. sc. Stribor Marković, mr. pharm., fitoaromaterapeut

GDJE KUPITI

U srcu Zagreba, na adresi Antuna Bauera 16, otvoren je Terra Organica maloprodajni dućan s najvećim izborom eteričnih ulja, biljnih ulja i hidrolata, kao i velikom ponudom organske kozmetike i prirodnih dodataka prehrani.

Adresa dućana: Antuna Bauera 16, Zagreb

Radno vrijeme:

Pon-pet: 09:00-20:00

Subota: 09:00-14:00

Telefon: 01/5576-044

WEB SHOP: www.terra-organica.hr

Prikaz veće karte